Postao/la davorin » Pon lip 01, 2015 7:11 am
Svakako sam pristaša kvalitetnih i bezkompromisnih izlaznih transformatora u većini slučajeva, ali u praksi su uglavnom kompromisna rješenja, najviše zbog cijene.
Ako se zadovoljimo sa donjom graničnom frekvencijom od 40Hz pri punoj snazi pojačala, na 20Hz treba pad frekventne karakteristike biti -3dB, odnosno dvostruko manji. Dakle za pad od -3dB treba unutrašnji otpor izvora biti jednak induktivnom otporu opterećenja na frekvenciji od 20Hz.
Da bismo razumjeli razliku između korištenja pentoda i trioda u izlaznim stupnjevima, treba poći od teorije i izračunati u praktičnom sklopu unutrašnji otpor izvora, vodeći računa o unutrašnjem otporu elektronke i njezinom opteretnom otporu (primarna impedancija izlaznog trafa).
Kod spominjane elektronke ECL86 (ili PCL86; PENTODNI dio!) je optimalni prilagodni otpor R=7kOhma, a unutrašnji otpor Ri=48kOhma (tvornički podaci). Ta 2 otpora su realno paralelno spojena, pa je dakle izračunati otpor izvora tu jednak Riz=6109 Ohma
Riz=Ri x Ra / (Ri + Ra); Riz=48000 x 7000 / (48000+7000); Riz=336000000/55000; Riz=6109,0909....
Da bi se na frekvenciji od 20 Hz dobio pad od -3dB, treba induktivni otpor opterećenja (izlaznog trafa) biti jednak izvoru, odnosno zaokruženo Rl~6109 Ohma. Iz toga izračunamo minimalni primarni induktivitet iz poznate formule:
L=Riz /(2 x PI x F); L=6109 /(2 x 3,14159 x 20); L=6109/125,6636; L=48,6139 H ili zaokruženo L~48,6H
Taj induktivitet je vrlo teško postići sa izlaznim trafom koji ima protok istosmjeren struje (ima i zračni raspor!) jer bi morao imati vrlo veliki broj zavoja i veliki presjek jezgre(zbog smještaja velikog broja zavoja), pa bi imao veliki istosmjerni otpor, velike parazitne induktivitete i kapacitete (zbog linearnosti na visokim frekvencijama bi morao biti raspodjeljen u veći broj sekcija, "sendvičiran") i relativno velike gubitke.
Druga spominjana elektronka je 13DR7 (izračun je za jaku, izlaznu triodu!) koja ima optimalni prilagodni otpor od Ra=3kOhma i unutrašnji otpor od Ri=875 Ohma.
Riz=Ri x Ra / (Ri + Ra); Riz=3000 x 875 /(3000 + 875); Riz=2625000 / 3875; Riz=677,4193...
Iz toga se izračuna minimalni induktivitet:
L=Riz /(2 x PI x F); L=677,4193 / (2 x 3,14159 x 20); L=677,4193/125,6636; L=5,309 H ili zaokruženo L=5,3H
Takav trafo je puno lakše namotati, jer puno manji broj zavoja rezultira manjim istosmjernim otporom, malim parazitnim induktivitetima i kapacitetima, malim gubitcima (i ne traži neko posebno složeno "sendvičiranje"!).
Zaključak se sam nameće!
Za jednak frekventni spektar treba pentodni izlazni trafo ECL86 imati ~9,2x (devet puta!) veći induktivitet od triodnog izlaznog trafa gdje radi elektronka 13DR7.
To je glavni razlog zbog kojeg su mnogi transformatori sa relativno slabim karakteristikama (čitaj: puno jeftiniji!) upotrebljivi u izlaznim stupnjevima sa triodom, a sa pentodom nisu!