Sava i Portorož živa šasija

[phobon]

mreza.png

Prihvatio sam se oživljavanja ovog radija, na prvi pogled definitivnog mrtvaca.
Radio je oživio nakon dva popodneva borbe sa klasičnim problemima,
nije vrijedno o tome pisati.
Ostavio sam ga uključenog gotovo čitav dan u nadi da će još nešto krepati,
pa da se to odmah dogodi, međutim za sada je uporan.

Ono što me je iznenadilo je kod prvog pregleda a što sam i potvrdio kad sam dobio šemu,
da je ovo tip aparata sa živom šasijom.
Još kod rastavljanja sam primjetio da su svi vijci potpuno zaliveni voskom,
odozdo kroz kutiju, a također i gumbi za regulaciju su imali šarafiće zalivene u vosak.
Na kartonu odozada označeni su priključci antena i zemlja,
ali je priključak 'zemlja' blokiran i nema buksne u koju bi se uzemljenje priključilo, logično.

Ono što me posebno intrigira je pitanje zašto su uopće radili ovakve konstrukcije?
Unutra je ugrađen mrežni trafo, ali ima namotaj samo za grijanje elektronki (6,3V),
dok anodni napon omogućuje autotrafo.
Logičan odgovor na ovo pitanje je ušteda, ali kad već imaš trafo, zar je toliki
trošak bio klasičan trafo i dodatni namot za anodne napone?
Meni su ti modeli Portoroža uvijek bili neugledni, svi su isti sa nezgrapnom kutijom,
lošom drvenarijom od nekakvog ultrapasa i kaširane piljevine.
Brine me to što ga čovjek želi pokloniti svojoj kćeri,
a živa šasija je uvijek potencijalna opasnost ako nešto krene po zlu.
Razmišljam da ugradim antenu za ukv unutra po kutiji,
a da vanjske buksne sve potpuno blokiram tako da se ništa u njih ne može uštekati.

Na šemi se lijepo vidi kako je vod sa mrežnog kabla direktno sproveden na šasiju
(crveno podebljano), i sve je u redu kad utikač okreneš tako da
nula pada na tu stranu voda.

[Bepone]

ne smije se riskirat , drugi trafo bez razmisljanja, ima ih za nis od drugih starih radija

[tubeman]

Ništa se neće riskirati jer je sve što se može dodirnuti (antenski ulazi, gramofonski ulaz i sl.) odvojeno od šasije kondenzatorima.
Naravno, mora postojati i stražnji karton koji će osigurati da se ne guraju prsti tamo gdje im nije mjesto
Ako je sve ostalo originalno, nema baš nikakve opasnosti.
U krajnjoj liniji, jako puno uređaja je bilo napravljeno na takav način, a dobar dio njih (U serija cijevi) UOPĆE nije imala transformatore.
Naravno da transformator osigurava psihološku "sigurnost" i manje straha kod prčkanja po unutrašnjosti

A zašto se to tako radilo? Tko zna....
Vjerojatno je trafo manje koštao a i inženjeri su bili sigurniji u ono što rade.

[phobon]

Više me plaši da ne dođe do izloženosti šasije na neki način koji meni trenutno ne pada na pamet.
Morat ću još pripaziti oko povezivanja gramofona, jer je i njegova 'masa'
sa šasijom aparata povezana preko kondenzatora, a sve skupa je potrgano.

Na kraju nije toliki problem bio oživjeti ovaj aparat, koliko će mi biti problem
kristalna zvučnica za gramofon.
Čini mi se da će to biti jedino što neću uspjeti riješiti.
Najsmješnije je to što sam pred nekoliko godina barem 5 takvih aparata zdrobio
i bacio u smeće jer sam morao osloboditi prostor gdje je ta furda stajala.

[davorin]

Dugi niz godina je bakar smatran materijalom od strateškog značaja pa je bio rezerviran za profesionalnu i vojnu upotrebnu prvenstveno, a i niža proizvodna cijena nije bila nezanemarljiva pa je u dosta modela izostavljen mrežni-odvojni trafo i šasije su imale direktni kontakt sa mrežom. Konstrukcije radio aparata serije U (kao i ranije serije B, C, V i još neke) koje su imale serijski spoj grijanja elektronki su bile napravljene za univerzalni spoj na gradsku mrežu bilo istosmjernu (kakvih je još bilo čak i do kraja '50-ih ponegdje u Evropi), bilo izmjeničnu.

[phobon]

Najveći problem je predstavljalo pronaći takvu kristalnu zvučnicu.
Taman kad sam mislio da je to nemoguća misija, iskrsnula jedna potpuno ispravna.
Inače ih imam nekoliko komada ali niti jedna nevalja.

[phobon]

Problem je bio i sa tarnim prijenosom, ovakvu gumu može se pronaći samo na
istom takvom gramofonu čuvanom u nekim boljim uvjetima,
kako je uglavnom uvijek riječ o tome da ovi aparati stižu sa dugogodišnjeg boravka
na kojekakvim tavanima, nisam niti očekivao da je guma u boljem stanju.

[phobon]

Priča oko žive šasije nije mi dala mira pa sam složio LED-icu na utikaču,
i ispisao flomasterom da treba preokrenuti utikač ako ledica svijetli.

[phobon]

Taman sve gotovo i mislim zatvoriti poklopac i da se riješim toga smeća sa navoza.
Rekoh sebi - ajde da namjerno preokrenem utikač da faza dođe na masu
da iskontroliram ima li negdje opasnog dodirnog napona usprkos tome što je sve odvojeno kondenzatorima.

Kad ono svuda potencijal prema uzemljenju 220V.
Isprva sam mislio to nešto digitalac virtualno pokazuje, daj starog na kazaljku.
Kad i on potpuno isto mjeri.

Ma nemoguće, probam prstima ono zdravo seljački, pljuni na prste za bolji kontakt pa što bude..
Ništa- ne trese ali se osjeti da koža bridi u dodiru sa šasijom.
Sjetim se da imam papuče sa gumenom potplatom, ajde još da probam
bosom nogom na pod- pa prstom na šasiju. Ne ubija ali i dalje bridi po koži.
Pregledavam šemu i ništa mi nije jasno, pa sve je po šemi,
i onda mi sine - pa blok kondenzator blokira samo istosmjernu struju,
stavljen ovako između svega što je direktno na mreži i šasije, on i dalje prenosi izmjenični napon
samo nešto umanjen.
Ništa od toga ne bi me ni uzrujavalo nego da nisam dotaknuo središnji spindl na koji se centrira ploča na gramofonu,
a na njemu to isto. Normalno-kad je zašarafljen na šasiju gramofona a metalan je.
Da je to nekakav radio gdje je sve zatvoreno pa stvarno od nikuda ne možeš prići prstima
još bih i shvatio, ali refleksna radnja kod metanja ploče je upravo to da palcem ideš na taj spindl.
Tog trenutka sam odlučio da sve vadim van iz kutije i ide normalni mrežni trafo unutra
i sve se odvaja galvanski od mreže.
Kao donator poslužio je mrežni trafo od melodije ei-niš.
Po mome razmišljanju uvijek postoji mogućnost, pogotovo kod ovako starih uređaja
da dođe do nečega i da opasan napon bude negdje izložen, ali baš to napraviti namjerno
nije mi baš jasno, a oni su proizveli na stotine tisuća primjeraka ovakvih aparata.

[Bepone]

pa normalno. postavlja se pitanje je li to idiot proof?? tko ce sve dotaknuti sljedecih 30 godina taj radio? da li djecica kad upale uu struju znaju da moraju okrenut utikac a lijeepo im svijetli?
danasnje vrijeme nema atesta za takve stvari.. ca je toliko tesko ugradit jos jedan mali trafic?