Malo podešavanja:
Srećom, onih kompliciranih podešavanja međufrekvencija ovdje, a i kod većine modernih tunera nema budući se koriste keramički, fiksni, filteri.
Osobno mislim da se sa mehaničkim ili standardnim "motanim" filterima, a posebno kristalnim filterima mogu postići i bolji rezultati ali ne treba "picajzlati" previše. Em je puno jeftinije, em je jednostavnije. Treba nešto ostaviti i za "teški high-end"

Značajnih podešavanja ulaznog dijela nije bilo. Tek minimalna korekcija ulaznog sklopa u kojem je mijenjan mosfet.
Tuner je sada vrlo živ i čuje puno stanica čak i u podrumu na komad žice.
Prije je to radilo otprilike kao sada sa uključenim oslabljiivačem

Više pažnje je posvećeno (opet minimalnom) podešavanju MPX dijela.
Zanimalo me kako to radi budući su primijenjeni neki trikovi s kojima je poboljšana separacija i vjerojatno smanjena izobličenja.
Radi se ipak o 1974. godini od kada je puno toga novog napravljeno u sklopovima tunera. Deklarirana ukupna izpbličenja su od 0.5% i više, a TU9900 se hvali s puno nižom brojkom. Isto tako, deklarirana separacija kod TU9900 je bolja nego što piše u datasheetu za čip.
Ovdje je korišten u to doba napredan, danas smiješan Hitachijev HA1156W MPX dekoder s kojim bi se teško dobile i približne karakteristike koje su navedene u specifikacijama.
Pogotovo nivo izobličenja i separacija kanala.
Nekoliko sljedećih slika možda pomognu kod podešavanja tunera jer je princip praktički isti kod većine sklopova.
Postupke nikako nije dobro raditi "na uho" jer ono nije dovoljno dobro, i veće su šanse da će se nešto pokvariti nego poboljšati.
Jasno, ako već netko prije nije zbrljao do kraja

Ja sam ovom prilikom koristio već navedeni stereo koder koji je namijenjen upravo za to, digitalni frekvencmetar i osciloskop.
Nisu svima dostupni svi ti uređaji pa se bez njih možda neće sve moći idealno podesiti.
Osciloskop bi svakako bio od velike pomoći.
Kod MPX dekodera potrebno je prvo provjeriti je li ispravno podešen pilot signal.
On treba imati frekvenciju od 19 KHz (+/- par desetaka Hz) i relativno ga je lako namjestiti.
Za svaki MPX dekoder se može nabaviti datasheet i pronaći kamo se spaja frekvencmetar i koji trimer treba "prišarafiti".
Najčešće postoji i test point za to.

Trimer za namještanje pilot signala je ovaj plavi između pipalica.

Frekvencija se relativno lako namješta jer kada "uhvati," PLL ju drži prilično čvrsto.
Ipak, dobro je kada se signal namjesti nekako na sredinu hvatanja.
To se može i na uho, ali puno lakše je s frekvencmetrom.
U praksi se često događa da je famozni "netko prije nas" uspio rašarafiti sve što se dalo i onda je jako teško pohvatati sve konce na slijepo.
Tada treba pokušati pohvatati neke čvrste točke i podešavati ih od kraja prema početku.
Najslađe je "tomu nekomu" smrdati ratio detektor, trimere i špule oko njega, i s posebnom nasladom ih potrgati.
Tada je prilično mučno napamet išta podešavati.
Zato ćemo krenuti od MPX-a, a tu je čvrsta točka pilot signal

Još jedna dobra stvar istog sklopa koji je dograđen u krug MPX-a je mogućnost podešavanja separacije svakog kanala posebno.
Time se dobio nešto bolji rezultat nego da se koristilo defaultno, generalno podešavanje separacije jednim trimerom.
Ovdje se na uho ne može puno napraviti.
Pogotovo kod ovakvog sklopa gdje se svaki kanal podešava za sebe.
Zato je stereo koder upravo stvoren.
Ima sve potrebne mogućnosti, malošuman je i vrlo precizan.
Može raditi kao UKV predajnik na cca 100 MHz s baždarenim izlaznim nivoima, ili kao generator NF MPX signala promjenjljivog nivoa, pa se može priključiti ili na antenski ulaz prijemnika, ili direktno na MPX ulaz.
Odabirom modulacije lijevog pa desnog kanala vrlo je lako podesiti separaciju tako da se produkt "neželjenog" kanala svede na minimum.
Ti produkti su "na uho "uglavnom ne čujni ali narušavaju sliku.
Ispod je prikaz kako to izgleda "kanal bez signala" kada je separacija loše podešena (minimalni zakret trimera od optimuma ) i kada je OK.
Prikaz signala je jako "pojačan". Manje je bolje.


Ništa ne bacam. Sve mi treba.......