Nakon pranja slijedi TEMELJITO ispuhivanje kompresorom. Naravno, to treba raditi s oprezom, neoprez moze reyultirati npr. 'otpuhnutim' klizacima trimera i sl. No, ide se redom i svi ostaci tekucine se pomalo tjeraju s jedne strane ploce prema drugoj dok sve ne ode s ploce i sve je temeljito osuseno. Eto, sad to izgleda puno bolje - nazalost bez oznaka na driver tranzistorima, no to bi im se ionako dogodilo, o cemu vise kasnije:
driver_13.jpg
E sad, eto jos jedne zanimljivosti - pazljivi pogled na stranu lemljenja na driver ploci pokazuje da se radi o vrlo ranom primjerku AU-11000. Ovdje ce vecina pretpostaviti da se radi o zakrpama pomocu zica, o cemu malo vise u nastavku, no iako to definitivno znaci da se radi o prvim primjercima, jer za ovo pojacalo postoki V2.0 driver ploca, ovdje ne govorim o serijskim brojevima, vec o datumu proizvodnje. Konkretno, radi se o tome da su izvodi svih elemenata (cak i driver tranzistora) osim trimera savijeni prije lemljenja. Sto nam to govori, s obzirom da su sve druge ploce (osim pomocnog ispravljaca) a ima ih podosta, s ravnim izvodima? Radi se o tome da su ove ploce lemljene rucno, za razliku od ostalih koje su lemljene na traci. Kod rucnog lemljenja se ploce pune s elementima i po starim standardima, dio izvoda koji viri sa strane lema se savija, kako bi se ploca mogla okrenuti lemnom stranom prema gore (radi lemljenja) bez da elementi ispadaju. Kod lemljenja na traci (poznato i kao lemljenja 'na val') ploca stoji lemnom stranom prema dolje tako da elementi ne mogu ispasti (iako zato cesto svaki bude nagnut na svoju stranu...):
driver_12.jpg
Gore receno prilicno otezava odlemljivanje, pogotovo zato sto tadasnje ljepilo koje drzi bakar na pertinaksu nije bas toliko dobro kao kasnijih desetlijeca. Tek u ovoj tocki pocinje pazljiva inspekcija ploce. Sa straznje strane naravno oko odmah bjezi prema rezovima u stampi i premosnim zicama - malo bolji pogled u odnosu na nacrt u service manualu pokazuje da se radi o odvajanju power i signal mase. Na prvu to izgleda dosta iznenadjujuce no ono sto se ne vidi ovdje su dvije zice koje dolaze s centralne tocke mase glavnog ispravljaca na plocu drivera, i to ne preko konektora, vec zalemljene. Ovdje se radi o slucaju da desnica nije znala sto radi ljevica - iako je ispravljac dvostruki, koristi zajednicki namotaj s trafoa, ukljucivo i srednj iizvod, tj. masu - isto tako, i pomocno napajanje je zajednicko za oba kanala i ima jednu masu. S druge strane, driver ploca ima potpuno odvojenu masu. Da bi sve radilo bez petlji u masi, kao sto pravilo nalaze, signalne i napajacke mase se spajaju u jednoj tocki na driver ploci, a originalni bakar spaja signalnu i napajacku masu za svaki kanal posebno. Da bi se to rijesilo, doslovno su razrezali masu i pospojili sto je trebalo zicanim premosnicama. No, na zalost, u tome su ipak napravili jednu potencijalno nezgodnu gresku, o kojoj vise n akraju.
No pogled na stranu elemenata na zalost otkriva puno vece probleme - korodirani driveri, predriveri, VAS tranzistori, trimeri:
driver_4.jpg
Pogled nakon skidanja originalnih elektrolita - neizbjezno ljepilo, srecom ovaj put i dalje elasticno, sto na zalost otezava skidanje komponenti ali barem nije ostetilo ostale. Ne bas lako uocljivo, u gornjem desnom kutu su dva mala tranzistora. To je ulazni diferencijalni par. Ovdje elim pokazati koliko je bitno da pregled ploca bude zaista biti detaljan, inace mogu pobjeci neki detalji koji su zapravo tragovi prethodnih radova i mogu itekako biti bitni u kontekstu restauracije. Ono sto privuce oko (a vama ostavljam da pogledate sliku pod povecanjem

) da ti tranzistori imaju lijepe sjajne izvode, dok je okolo kraljevstvo oksidacije. Pogled pod povecalom otkriva da su ta dva tranzistora BC640, evropski tip koji definitivno i nikako nije tu mogao biti u originalu - za pocetak zato jer nije postojao kad je ovo pojacalo napravljeno. Drugo je pitanje zasto je tranzistor koji je zapravo ekvivalent BD140 u manjem kucistu stavljen na sam ulaz, i razlog je vrlo prozaican - raspored izvoda. No, ovo pokazuje da je ocigledno bilo nekakvih problema s tim pojacalom, koji su rijeseni promjenom ulaznog para. A sve to jako jako zvuci kao problematika 'curecih' tranzistora ostecenih oksidacijom, sto se inace itekako vidi na drugom kanalu gdje su i dalje originali, sa crno oksidiranim izvodima:
driver_11.jpg
Eto i pogleda nakon skidanja svega sto treba zamijeniti, osim drivera (oni su skinuti uz zamjenu termovodljive masti uz bias servo tranzistore - na srebrnim nosacima - odmah nakon sto sam napravio ovu sliku). Na slici sam radi usporedbe stavio nove elektrolite, koji su malo manjeg promjera od originala ali istog razmaka izvoda. Pasu savrseno. Vidi se i mjesto gdje je skidano ljepilo za ostala dva velika elektrolita pri sredini polce. Zaniljivo je vidjeti originalnu boju ploce

driver_14.jpg
Ovdje nailazimo na problem koji je jako tesko rijesiti, i cak niti nabava originalnih dijelova je ovdje cesto upitna. Radi se konkretno o predriver i VAS tranzistorima, te trimerima. Problem je raspored izvoda na tranzistorima, koji je EBC, standard koji su Japanci vrlo brzo nakon sto je ovo pojacalo napravljeno, posve napustili. Jos veci je problem da je ta generacija tranzistora jedna od prvih u plasticnom kucistu i upravo problemi s oksidacijom su razlog zasto ih je ponekad potrebno zamijeniti (ako su mi raspolozivi, mijenjam ih bez pitanja preventivno!), no pokazalo se da i u skladistu imaju isti problem - NOS primjerci cesto dodju unaprijed korodirani, i onda smo jedan problem zamijenili za isti takav uz visoku cijenu
S trimerima je problem razmak izvoda i potreba da budu tocnih dimenzija, naime podesavanje se vrsi kroz otvore na hladilu drivera, i zamjena trimera necim totalno drugacijim bi to znacajno otezalo.
Zato je izbor pao na okusaj temeljitog ciscenja, pouzdajuci se donekle u blago 'zastitni' efekt sloja katrana od pusenja. Ovo je rezultat:
driver_15.jpg
Pokazalo se da oksid nije tesko skinuti kontakt sprejem i starom cetkicom za zube, iako su stradale oznake. No, mjerenje tracerom j epokazalo da tranzistori ispravno rade i unutar su normalnih tolerancija, isto tako i mjerenje trimera je pokazalo da sve radi ispravno. Slicno je kasnije napravljeno i sa izlaznim tranzistorima u stabilizatoru napona za pretpojacalo, no nemam tu sliku.
Eto i kompletno slozene driver ploce. 6 elektrolita su zamjenjeni s novima, dva s 1u folijskim kondenzatorima, i zamjenjeni su ulazn i folijski kondenzatori kvalitetnijim neinduktivnim tipom. Ulazni parovi su zamjenjeni uparenim 2SA970, 'bobica' diode za DC offset korekciju su sada 1N4148, ostali su tranzistori originali:
driver_16.jpg
Ovdje dolazimo i do gore spomenutog problema s masama. Odvajanje signalne i napajacke mase je naravno apsolutno potrebno, no te se mase u ovom pojacalu nakon originalne modifikacije spajaju kroz pretpojacalo. TO je zapravo korektannacin kako se to radi, ali u konkretnom slucaju ima potencijalni problem mehanicke a i prakticne prirode. Naime, signalna masa dolazi iz pretpojacala preko konektora koji se vidi na sredini donjeg ruba ploce drivera. Prekid u konektoru ce uzrokovati JAKO velike probleme (DC na izlazu), no bitnije je da je ponekad jako prakticno kompletno odvojiti izlazno pojacalo radi testiranja i podesavanja - sto sam upravo i ucinio tokom sastavljanja i inicijalnog pustanja u rad. Rijesenje je poznato - otpornici od par desetaka ohma izmedju signalne i napajacke mase na samom driveru. I eto ih zalemljenih s druge strane:
driver_17.jpg
Jos jedan detalj koji se medjutim bas i ne vidi - vrlo cesto pojacala ove generacije imaju problem s spojem kolektora drivera i napajanja na koje je tipicno spojen. To se dogadja radi toga jer nisu koristili srednji izvod tranzistora (kolektor) nego kuciste, koristenjem vijka i matice kroz tranzistor, hladilo i plocicu. Problemi nastupaju kad se spoj rzlabavi termickim ciklusima, jer je napravljen kroz pokositreni bakar, dakle materijal koji se lako deformira i nije bas elastican. Jedno od rijesenja je zalemiti maticu na bakar ploce, i naravno staviti odgovarajuce podloske i sl. U ovom slucaju nisam htio lemiti maticu jer je pertinaks str i nisam bio siguran da bi ljepilo koje drzi bakar to prezivjelo. Srecom, postoji spas - posebna vrsta elasticne plocice. Na zalost koliko god da sam pokusavao nisam uspio zadovoljavajuce uslikati jer je minijaturna, radi se o blago narovasenoj elasticnoj podlosci, koja je napravljena elasticnom tako da je blago konveksna. Za razliku od klasicnih nazubljenih, ne ostecuje plocu a ima dovoljnu elasticnost da osigura dugotrajan kontakt. Preporucujem nehrdjajucu verziju, iako je vodljivost nesto manja, nece korodirati.
Ta-daaaa

I eto ga ugradjenog. Dodatne zice s centralne mase nisu jos stavljene jer su skinute skupa s ostatkom pretpojacala.
driver_18.jpg
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.