Postao/la davorin » Ned lip 08, 2014 4:34 am
Ne radim proračun na taj način pa mi nije niti poznat takav način označavanja "sekcija"?!
Ukoliko sam dobro razumio, radi se zapravo o slaganju u 9 sekcija od kojih su 5 sekundarnih i 4 primarne. Oznake brojki kod primarnih sekcija označavaju broj redova namotaja koliko ta sekcija ima, predpostavljam? Sekundarne sekcije su spojene paralelno, primarne serijski, a svi namotaji su u istom smjeru?
Također se iz ponuđenih brojki ne može razaznati o kojem tipu jezgre je riječ, odnosno kolike su dimenzije limova, kvalitet limova i debljina paketa? Te dimenzije će odrediti čisti pesjek jezgre i dimenzije otvora ("prozora") u koji trebaju stati svi namotaji.
Za početak treba odrediti koliku snagu treba prenijeti na najnižoj ciljanoj frekvenciji, zatim primarnu i sekundarnu impedanciju, a onda iz tih podataka i podataka o jezgri izračunati minimalni induktivitet primara. Pri tome treba uzeti u obzir da se radi o transformatoru koji ima stalnu istosmjernu struju kroz primarni namotaj koja će svojom predmagnetizacijom dovesti do zasićenja magnetizacije jezgre, pa ona meće moći u isto vrijeme prenijeti i korisni varirajući signal. Da se to ne dogodi, ostavi se kod slaganja limova zračni raspor (prekid u liniji magnetnog toka kroz limove), koji će spriječiti istosmjernu predmagnetizaciju. Zračni raspor će znatno smanjiti ukupni primarni induktivitet, pa to treba uzeti u obzir pri kalkulaciji (uzme se veći presjek jezgre i namota više zavoja da se ta razlika namiri). Koliki je stvarno potrebni zračni raspor (u odnosu na potrebnu istosmjernu struju) se može pojedinačno izračunati za svaki tip jezgre, ali postoje i gotove tablice (ili grafikoni) iz kojih se može izvaditi taj podatak.
Kad se jednom odredi ukupan broj zavoja za tip jezgre (presjek, srednja dužina jednog namotaja i debljina zračnog raspora), onda se provjerom ukupnog induktiviteta provjeri može li taj trafo uopće raditi s ciljanom snagom na najniže potrebnoj frekvenciji i s kolikim slabljenjem.
Gornju graničnu frekvenciju ograničavaju parazitni kapaciteti koji postoje između pojedinih zavoja primara, između primara i sekundara i između svih namotaja i jezgre (kao i kapacitet prema limu-zvonu za oklapanje i prema šasiji).
Najveći kapacitet je onaj koji je između samih zavoja primara, a on raste eksponencijalno s brojem zavoja jedne cjelovite homogene zavojnice i dužinom pojedinog zavoja. Zbog toga se ukupni broj zavoja potrebnih primaru, podijeli na nekoliko sekcija tako da time smanji ukupni interni kapacitet, a ne smanji potrebni ukupni induktivitet (broj zavoja). Sekcije mogu imati jednake brojeve zavoja i različite, a dobra početna postavka za određivanje maksimalnog broja zavoja pojedine sekcije je da se za njezin pojedinačno iskalkulirani induktivitet uzme ciljana maksimalna frekvencija pri punoj snazi.
Iz podataka za ukupnu struju koja mora proći kroz žicu primara (istosmjerna struja plus izmjenična struja signala) se odredi potrebna debljina žice, a iz odnosa transformacije primar-sekundar se odredi potreban broj zavoja sekundarnog namota i debljina žice sekundara (kod sekundarnog amotaja za zvučnik nema istosmjerne struje, samo izmjenična komponenta; kod paralelno spojenih namotaja sekundara se struja raspodjeli kroz svaki namotaj).
Tek kad se iz svih podataka dobiju potrebni brojevi zavoja, broj primarnih sekcija razdvojenih sa umetnutim sekundarnim sekcijama, broj zavoja po sekciji, broj zavoja po redu, broj sekundarnih namota, debljine žica sa izolacijom, debljine potrebnih izolacija između pojedinih redova primara, debljine potrebnih izolacija primar-sekundar, dimenzije i površina otvora jezgre ("prozora", umanjenog za prostor koji zauzima tijelo kalema za namotavanje), pristupi se provjeri može li to sve skupa stati u raspoloživi otvor.
Zadnja izmjena:
davorin; Ned lip 08, 2014 12:16 pm; ukupno mijenjano 3 put/a.
