Ne znam što da kažem. Nisam bio baš tako čest gost kod Deana ali svaki puta kada bi išao u Zagreb javio sam mu se da se negdje nađemo. Zadnji puta je to bilo ljetos, od onda nisam nešto bio u Zagrebu ali sam planirao za vrijeme blagdana malo obići rodbinu i obavezno mu se javiti da malo pročavrljamo. Nažalost kao i uvijek dok mi planiramo, život piše neke svoje druge planove.
Nikada neću zaboraviti kada sam prvi puta išao do Deana da mi odradi kućište za gramofon, jednu od rijetkih stvari koje nisam mogao napraviti u vlastitoj režiji. Evo od jučer gledam taj gramofon i kažem sam sebi to od sada ne ide van kuće niti u demontažu.
Sonny, ti si samo zabadao nos.Ja sam ovo ljeto zamalo se razbio u radioni kada sam ugledao jedan veoma privlačan instrumentić od one gomile koju je nabavljao zadnih nekoliko mjeseci. Ja gledam instrument,u jednoj ruci naočale drugom se pridržavam za nešto što sam mislio da je čvrsto i zviz zamalo da se razbijem.
