Zmajz napisao:OVO je za mene napokon na jednom mjestu razumljivo objašnjenje priče S/PDIF i I2S primjene u praksi. Ilimzn, hvala.
U praksi to za mene znači, u konkretnom slučaju upotrebe CD-ROM drajva kao pogona za CD plejer, da izaberem drajv koji ima S/PDIF signal već na sebi (a imam ih, čak i nekih DVDROM drajvova) i upotrebim ga kao takvog. To neće biti problem obzirom da imam sve potrebno, upravljačku jedinicu za drajv (imao 20$ pa kupio od kineza), NOS DAC, Monica sa TDA1545 čipom (ne TDA1545A) koji stoji u ladici već nekoliko godina itd. Zgodno je što je to čisti DAC modul bez I/V dijela pa mi tu ostaje da se igram kako mi se hoće (neznam šta ću, jal' ćevap, jal' pljeskavicu...), odgovarajuće PSU. Jedino što nemam je kutija, ali može to i na ivericu, praktičnije je za igranje. Bude li ispalo dobro, može i u kutiju. Slično je radio Joe Dalton, samo ću ja integrirati DAC u jedan uređaj. To ću prikazati u posebnoj temi kad dođe vrijeme.
Još jednom, Ilimzn hvala.
P.S. Interesira me (onako, usput) ima li digitalni signal sa ATA/SATA kakve praktične mogućnosti primjene za ove naše svrhe?
Na zalost i tu ima zamki.
Malo osnova CDP-a: laser i vezani servo sklopovi na temelju referentnog clocka citaju disk (-> brzina okretanja doslovno je diktirana master clockom), nakon cega ocitano ide u dekoder, pa u buffer u kojem se dalje dekodira CIRC kod i po potrebi vrsi korekcija greske, a onda iz tog sklopa izlaze audio samplovi, u pravilu serijski, u nekom od popularnih formata, npr. I2S.
Apsolutno jednako radi i CD/DVD drive u modu CD reprodukcije (neki mogu cak reproducirati i DVD-ove snimjene po red book sandardu, kao neku vrstu ekstremo velikog CD-a). No, postoje dvije kljucne razlike:
1) Referentni clock nije konstantan, i cesto se dobiva iz PLL sklopa koji opet svoj referentni clock dobiva iz nekog referentnog oscilatora. Razlog za to je sto CD/DVD drive podrzava vise nacina i brzina citanja (CLV/CAV raznim brzinama) a audio reprodukcija je tek 'popratna pojava'. Jitter takvog master clocka moze biti upitan, pa time i kvaliteta SPDIF izlaza u startu. Hint: kvaliteta ce ovisiti o odabranom uredjaju.
2) Korekcija greske je 'nekakva' a ne nuzno onakva kakva je propisana za CDP. Ovo je notoran problem od pocetka ideje o ekstrakciji audio samplova s CD-a digitalno, radi raznih pokusaja zastite od kopiranja korekcija gresaka zna biti namjerno okljastrena na apsolutni minimum ili cak u potpunosti iskljucena, pogotovo kad se podaci citaju direktno (ne iz SPDIF izlaza u CD reprodukcijskom modu). Opet, hint: kvaliteta ce ovisiti o odabranom uredjaju.
Odmah moram reci da su u principu apsolutno svi drive-ovi eminentno sposobni taj posao raditi 'savrseno' ali su im mogucnosti podkresane u firmware-u, radi cega tvrtke koje ih koriste kao bazu svojih CD i DVD playera imaju cesto vlastiti firmware. Cinjenica je ipak da je veca sansa dobiti kvalitetu iz SPDIF izlaza jednostavno, nego iz direktnog digitalnog iscitavanja, o cemu u nastavku.
Jednom u davna vremena su za ripanje CD-a bili popularni mehanizmi firme Plextor. Mnogima nije poznato da se kod istih nije radilo o nekim posebno kvalitetnim mehanizmima, nego o dodatku na set naredbi kojima racunalo upravlja citacem, koji sadrzi vrlo bitan dodatak: citanje informacija o greskama pri citanju podataka, kao i mogucnost citanja 'sirovih' podataka prije ulaska u CIRC dekoder i korektor greske. Naime, pri citanju podataka digitalno, vecina citaca daje rezultat citanja koji moze biti bez korekcije greske ili s djelomicnom korekcijom, no do pojave ekstenzije instrukcijskog seta, nije postojao nacin da se priupita citac je li ono sto je predosio kao procitano, sadrzavalo greske i gdje. Plextor je to prvi dodao i omogucio onima koji pisu ripper program da provjere jesu li podaci korektno procitani i ako nisu da ih raznim strategijama, od visestrukog citanja do izvrsavanja CIRC algoritma u software-u, pokusa korigirati.
Ovdje lezi odgovor na pitane ima li koristi od direktnog citanja - da, to je zapravo jedini nacin rada koji osigurava maksimalni integritet i tocnost ocitanog. Problem je sto zahtijeva podosta vise 'pameti' kao i citanje 'unaprijed' kako bi se imalo vremena da se u slucaju greske podaci mogu korigirati ukljucivo opciju ponovnog citanja. Buduci da takav pristup podrazumijeva buffer izmedju citaca i DAC-a, moguce je ponovno uspostaviti ispravnu metodu citanja podataka: mehanizam je sinhroniziran clockom za DAC - jedino je to u ovom slucaju malo okoloputno izvedeno. U principu mehanizam cita brze od potrebnog, i generalno kad napuni oko pola buffera tocnim podacima, pocinje reprodukcija. Reprodukcija sa svoje strane pod utiocajem preciznog clocka cita podatke i salje ih u DAC, a trenutna popunjenost buffera se koristi kao signal za mehanizam da cita dalje ili ceka dok se u bufferu napravi mjesta 'reprodukcijom' tj slanjem podataka u DAC. U principu neki hardware i softwafre koji to postize zapravo implementira nesto tipa programa EAC ali 'on-fly' - umjesto u file, podaci idu u DAC.