Preliminarna razmišljanja o pojačalima

[s@ki]

no ajd... kad već ti nećeš pošalji ga sim..budem ja ušarafio poklopac

[Master of disaster]

U onome što sam do sada pročitao o circlotronu nisam nidje naišao na informaciju da s obzirom na uobičajenu varijantu za iste (i isti broj lampi) daju manju snagu. Pod negativne strane uglavnom se navode skupa i komplicirana izvedba zbog dva napajanja i potreba za dobro uparenim lampama zbog mogućih oscilacija.

Kako se u circlotronu ne mogu druge rešetke napajati sa bitno nižim naponom od anodnog (zapravo je veza G2 sa anodom protufazne elektronke u pripomoći da se dobije dovoljno visok napon za pobudu-bootstraping), taj niži napon napajanja (barem za EL86) daje i manje snage.
Imam napon svakog ispravljača oko 200-220V (DC) koji između anode i katode izlazne elektronke daje 195-215V, a na G2 između 180 i 190V u circlotronu, a u mojem zadnjem protufaznom pojačalu mi je Ua-k oko 300V, a Ug2-k oko 235V. Narvno da tako značajna razlika u naponu napajanja daje i znatnu razliku izlazne snage.

Kužim, hvala

[ilimzn]

Kako se u circlotronu ne mogu druge rešetke napajati sa bitno nižim naponom od anodnog (zapravo je veza G2 sa anodom protufazne elektronke u pripomoći da se dobije dovoljno visok napon za pobudu-bootstraping), taj niži napon napajanja (barem za EL86) daje i manje snage.

Da se i to, ali je ispravljac kompliciraniji, buduci da daje jos dva dodatna napona po strani. Inace potreba za manjim naponom G2 je djelom ovisna o odabranoj cijevi - EL34/84 dobro rade s Ua=Ug2 pa se tu stvari mogu pojednostaviti bez gubitka performansi. S nekim drugim cijevima bi se mozda mogao dobiti dobar rezultat s Ug2=Ua/2 (cijevi za horizontalni otklon bi bile dobri kandidati), sto malo zakomplicira ispravljace jer trebaju dva dodatna izvoda na trafou ali i duplo elektrolita za napajanje doduse s manjim radnim naponom (idu u parovima spojeni u seriju), ali manje nego za druge odnose napona.

[Master of disaster]

Znači, kada bi se tjerao mak na konac, umjesto dva napajanja bila bi četiri napajanja?

[davorin]

Znači, kada bi se tjerao mak na konac, umjesto dva napajanja bila bi četiri napajanja?

Da, 4 za visoke napone za svako pojačalo!
U integriranom i stereo pojačalu bi se zajednički mogao koristiti ispravljač za negativne prednapone (ukoliko se traži više izlazne snage, treba to maksimalno iskoristiti prelazom u AB klasu sa fiksnim prednaponom), napon za grijanje elektronki, kao i eventualno ispravljač za grijanje ulaznih elektronki na oba kanala.
Dakle minimalno 9 DC napona i jedan AC napon sa opcijom +1 DC napon!
Radio sam mono-blokove sa 2xE235L u izlazu gdje sam imao napajanje za anode od 340V i napajanje za G2 od 170V. U tom slučaju nisam imao mogućnost dodatnog pobuđivanja izlaznih elektronki na G2, pa sam za naponsko pojačanje koristio elektronku ECF80 (2 komada po mono-bloku) zbog puno većeg pojačanja pentode. Ukoliko bi se koristile samo triode, za dovoljan neizobličen pobudni napon bi se morala ubaciti još jedna dupla trioda (dakle ukupno 3 komada po mono-bloku).

[Master of disaster]

Znači, kada bi se tjerao mak na konac, umjesto dva napajanja bila bi četiri napajanja?

Da, 4 za visoke napone za svako pojačalo!
U integriranom i stereo pojačalu bi se zajednički mogao koristiti ispravljač za negativne prednapone (ukoliko se traži više izlazne snage, treba to maksimalno iskoristiti prelazom u AB klasu sa fiksnim prednaponom), napon za grijanje elektronki, kao i eventualno ispravljač za grijanje ulaznih elektronki na oba kanala.
Dakle minimalno 9 DC napona i jedan AC napon sa opcijom +1 DC napon! :lol:
Radio sam mono-blokove sa 2xE235L u izlazu gdje sam imao napajanje za anode od 340V i napajanje za G2 od 170V. U tom slučaju nisam imao mogućnost dodatnog pobuđivanja izlaznih elektronki na G2, pa sam za naponsko pojačanje koristio elektronku ECF80 (2 komada po mono-bloku) zbog puno većeg pojačanja pentode. Ukoliko bi se koristile samo triode, za dovoljan neizobličen pobudni napon bi se morala ubaciti još jedna dupla trioda (dakle ukupno 3 komada po mono-bloku).

Sitnica.

Koliko sam do sada pohvatao, pojačala te koncepcije nisu zaživjela zbog skupe izvedbe, ali sam isto tako pročitao da se većinom radilo o vrhunskim pojačalima, također sam naišao na nekoliko mjesta na hvalospjeve za circlotron pojačala koje je svojevremeno radila firma electrovoice.

[ilimzn]

Circlotron ima jednu neociglednu prednost koja omogucava rad s manjim strujama mirovanja, blize klasi B, bez ozbiljnog porasta izoblicenja u slucaju neidealno uparenih elektronki.
Klasicni PP trafo ima srednji izvod koji je spojen na napajanje i kad se priblizava klasi B, postoji trenutak kad ne vodi niti jedna elektronka, a namotaji su 'iskljuceni' i ukljucuju se u razna vremena. Curclotron trafo na primaru ima srednji izvod (iako on zapravo nije striktno neophodan) ali je on spojen na masu. To znaci da se trafo moze izvesti kao auto-trafo sto ima jednu ociglednu prednost (iako malu - nesto vecu snagu za istu jezgru, ocisno o odnosu napona ulaza i izlaza), i jednu neociglednu - ne postoji rasipni induktivitet primar-sekundar, jer nema sekundara. Radi toga jer kroz isti namot tece i struja 'primara' i 'sekundara' (kad gledamo usporedbu s klasicnim PP-om), trenutak kad nigdje ne tece ni jedna struja i rasipni induktivitet generira naponske pikove iz energije spremljene u njemu, je znacajno smanjen. Kod rada u klasi B gdje se pokusava izvuci maksimum snage, circlotrom zato moze imati prednosti - ali po cijenu poprilicno kompliciranog drivera. Circlotron je jedna od unity-coupled topologija, i pojacanje mu je oko 2, dakle ulazni napon iz drivera treba biti poprilican, sto se najcesce postize bootstrapingom. Jedan od nacina da se koncept efikasno iskoristi je odabir cijevi - manji naponi, vece struje, laksi pogon, manji Raa. Horizontalni i vertikalni otklon televizora je mjesto gdje se takve mogu naci

Malo relevantnije za temu, ispravljaci se donekle pojednostavljuju ako je napon G2 pola anodnog jer se onda izvede s namotajem koji ima srednji izvod. Druge kombinacije nisu toliko optimalne. Jos jedan nacin je odabir elektronki s serijskim grijanjem koje su konstruirane za vece napone katoda-grijac (opet se vracamo na otklonske cijevi!), pa se koji namotaj moze istovremeno iskoristiti i za grijanje.

PAradoksalno, kad se circlotron rabi za OTL, radi izlaznog napona koji je tek dio napona napajanja, problemi s driverom se smanjuju.

[davorin]

Kad se već spominju pojačala sa pentodama, nitko zapravo ne spominje najatraktivniju (što zbog cjene, što zbog rasprostranjenosti, što zbog dobavljivosti, što zbog izdržljivosti) među njima: GU50!
Sa trajnom anodnom disipacijom od 40W, moguće je u čistom pentodnom spoju u SE-Class-A dobiti 18W izlazne snage!
Primjenom kombinirane negativne povratne veze (globalna+interna) se izobličenja mogu dovesti u prihvatljive okvire, bez komplicirane pobude i skupih ispravljača. Korištenjem pentode (puno veće pojačanje od triode!) u pobudi se može, unatoč dvostrukoj negativnoj povratnoj vezi, dobiti normalna ulazna osjetljivost od ~1 Veff za punu snagu, odnosno isključiti potrebu za pred-pojačalom.
Relativno jednostavna koncepcija cjelog stereo integrirca bi tražila samo 4 elektronke (eventualno dodatnu ispravljačicu za one koji se ne bi odlučili za poluvodičko ispravljanje).
Elektronka GU50 može trajno raditi sa anodnim naponom od 300V, anodnom strujom od 130mA, naponom druge rešetke od 250V i izlaznim transformatorom sa primarnom impedancijom od samo 2kOhma dati spominjanih 18W uz 10% izobličenja (po podacima proizvođača). Primjenom lokalne i globalne povratne veze bi se ta izobličenja mogla smanjiti na 2-3% uz povećanje damping faktora ("nezgodno" visok unutrašnji otpor izlazne elektronke u pentodnom spoju zapravo zahtjeva barem minimalnu negativnu povratnu vezu da spriječi istitravanje zvučnika na niskim frekvencijama i elastičnije prihvati zvučne sisteme sa kompliciranim skretnicama i šarenim reaktivnim opterećenjima).

[Zmajz]

Kad se već spominje cirklotron, ovo sam negdje pokupio na mreži, pa prilažem (mogao bi se primjeniti trafo na izlazu koji nemora biti kompliciran), pa pogledajte koga interesira. Trs mi, nažalost nije stigao prokomentirati, nije se stiglo:

Philips EL36 Circlotron ag9007_Part2_Part3.pdf

Philips EL36 Circlotron ag9007_Part2_Part2.pdf

Philips EL36 Circlotron ag9007_Part2_Part1.pdf

Philips EL36 Circlotron ag9007_Part1.pdf

[davorin]

Kroz razvoj ideje OTL-a sa triodama 6S19P je spomenuta i mogućnost pogona zvučnih sistema višeg ohmskog otpora, koji ne bi imao tako velike strujne zahtjeve od blokova elektronki. Za dobijanje tako velikih ohmskih otpora zvučnih kutija uobičajeno serijsko spajanje zvučnika jako degradira prijenos visokih frekvancija, odnosno pad efikasnosti reprodukcije eksponencijalno raste s porastom frekvencije i brojem serijski spojenih zvučnika. Glavni krivac za to su vlastiti parazitni induktiviteti zvučnika, pa se serijsko spajanje zvučnika svodi uglavnom na maksimalno 4 zvučnika, a i takav spoj je rezerviran za zvučnike pažljivo odabranih karakteristika.
Kroz eksperimente s takvim serijskim spojevima sa 8 (ili više) zvučnika, našao sam da postoji više metoda kompenziranja pada zvučnog nivoa visokih frekvencija, ali o tome ću pisati kad rezultati eksperimenata budu završeni u temama o zvučnim kutijama.
Drugi metod prilagodbe zvučnih kutija uobičajenih impedancija je korištenje transformatora (ili u ovom slučaju bolja solucija: auto-transformator!) koji će izlaz OTL-a više impedancije transformirati na nižu.
Nameće se pitanje: ukoliko se koristi transformator, onda to nije OTL, a kad je već transformator tu, zašto ne raditi uobičajenu topologiju s provjerenim šemama? Odgovor je u tome što bi se za klasična SE ili PP pojačala koristili transformatori sa velikim primarnim impedancijama koji traže i njihovu složenu i skupu izvedbu. Naprotiv, kod OTL-a (ili to više nije? ) bi se koristio transformator koji ima malu primarnu impedanciju, a s time bi bio i puno lakše izvediv i niže cijene. Izvedba u obliku autotransformatora, odsustvo protoka istosmjerne struje i prisutnost samo niskih-tonskih napona na njemu mu daju prednost u odnosu na klasične. Postoji i mogućnost da se iskoriste i neki od gotovih linijskih audio transformatora (100V-70V-50V -ne linije ozvučavanja) koji nisu namjenjeni samo za govor, već i za reprodukciju glazbe.
Mogućnost da se trafo stavi i u blizinu zvučne kutije ili ugradi u nju (nema prisutnih visokih napona niti istosmjerne komponente!) daje mogućnost korištenja dugačkih i/ili tankih kablova za spoj sa pojačalom (vrlo male struje!) i time bitno spusti cijena cijelog sistema.
U prilogu dajem prijedlog šeme sa ispravljačem za pojačalo koje bi uz izlaznu impedanciju od 166 Ohma dalo ~50W izlazne snage, a uz "dohvatljivih" bez ikakvog transformatora(!?) ~20W na 64 Ohma.
U prijedlogu šeme kopristim u izlazu elktronke 42KN6 koje su se koristile u horizontalnim izlaznim stupnjevima televizora u boji druge i treće generacije (dijagonala od 66-70cm i otklonski kutevi od 110°ili veći). Prvi razlog je njihova relativno niska cijena (naročito u usporedbi s uobičajenim Evropskim PL505/PL509/PL519), a drugi je njihova struja grijanja od 0,45A koja mi omogućuju serijski spoj grijanja zajedno sa pobudnim elektronkama 6101 koje imaju jednaku struju grijanja.
Tako za dobijanje svih napona u pojačalu može koristiti samo jedan mrežni transformator koji ima namotaj sa potrebnim izvodima i za grijanje elektronki i za sve istosmjerne napone.
Elektronka 42KN6 (kao i ranija varijanta 6KN6 koja joj je identičana u svemu osim u naponu i struji grijanja) je u početku konstruirana kao paralelni spoj dvije elektronke paralelno spojene unutar istog staklenog balona. Izvorna elektronka je bila 6GY5 sa anodnom disipacijom od Pa=18W, gdje su sistemi unutar balona jednostavno spojeni paralelno, a po vrlo konzervativnim podacima proizvođača je ta dvostruka anoda imala trajnu disipaciju od samo Pa=30W.
Kasnije izvedbe elektronki su rađene kao jednostruki sistemi, a za anodu je korištena ona jednaka onoj unutar balona od elektronke 6MH6 koja ima trajnu disipaciju od Pa=38,5W. Kroz probe sam ustanovio da su trajna dozvoljena opterećenja anode i druge rešetke veća od navedenih podataka, kao i trajne i maksimalne struje kroz elektronku.
U jednom protufaznom gitaskom pojačalu koje sam napravio prije nekoliko godina, par izlaznih elektronki 6KN6 radi sa anodnom strujom mirovanja od 2x120-125mA, a trajna disipacija je uglavnom preko Pa~40W (40,8-42,5W uz anodni napon od 340V).