GRAMOFON GRUNDIG PHONO BOY

[tubeman]

I u "zdravim" analognim godinama postojala je potreba za prijenosnim izvorima zvuka.
Osim relativno teških i skupih magnetofona i tranzistorskih radija, izbor nije bio velik.
Završavao je s portabl gramofonima među kojima je ovaj bio "šmekerski".
Skup onda, a danas je još cjenjeniji među sakupljačima.

Grundigov Phono Boy iz 1969. godine.

Jako lijepog dizajna, kvalitetne izrade, i solidnog zvuka.
DC motor je elektronički kontroliran tako da je brzina vrtnje vrlo stabilna u širokom rasponu potrošenosti baterija (2 x 4,5V).
Može reproducirati samo "singlice", što nije neki problem jer se zabavna i "trendy" glazba u to vrijeme prodavala gotovo isključivo u toj formi.
Tranzistorsko pojačalo isporučuje glasnih 0,8 Wata u ugrađeni zvučnik.
Proizvodio se u četiri boje: crvena, zelena, žuta i narančasta.





.

[pamook]

jedva iskopah par fotki, a ne bi se sjetio kako se zove "doticni" da me ubijes

mislim da je jos uvijek na zivotu kod mojih u stanu ovakav primjerak:

http://www.radiomuseum.org/r/wilco_pepito.html" target="_blank

https://www.google.hr/search?q=phono+bo ... o&tbm=isch" target="_blank

crveno-narandzasti, znam da je stari ugradio mini uticnicu za jack za 9V jer je cesta kupovina baterija bila

pogledat cu jednom kad bude prilika za prekopavanje po igrackama

a ne bi se ni sjetio kako se "zove" da nisam vidio jednog na njuskalu, pa isao pogledati... jos uvijek je tamo

[Edison]

Opa, mangiodisco!

E, tko je to imao onih godina, bio je faca. Sjecam se da je uvijek netko ponio bar jedan na izlete u osnovnoj skoli. I uvjek smo kuburili s baterijama...

Inace, direktan prijevod naziva je "jede ploce"...