Forum audio samograditelja

SK 0340 je receiver sklapan u RIZ- po poljskoj UNITRA DIORA licenci.
Ne bih znao reči što je (osim natpisa i nekih detalja) originalna RIZ-ova proizvodnja.
Ti uređaji su bili na tržišti sredinom i krajem osamdesetih, kao "domaći odgovor" japanskoj najezdi.
Iskreno, sada, s tridesetak godina distance, ne mogu objasnii po čemu su to japanski receiveri bili bolji od ovih.
Tehnologija i izrada - posve isti, kvaliteta - posve ista, možda čak i bolja, pogotovo izrada.
Rijetki japanac te klase je imao potpuno metalno kučište i sve radijske bandove.
Ali, kao i većina onih koji smo bili mladi u to doba, davali smo prednost japancima, a ovo je bilo "bez veze".
Zanimljiva je i kvaliteta dijelova.
Mjerio sam onaj veliki dvostruki elektrolit u ispravljaču i izmjerio 4720 uF u jednoj i 4740 uF u drugoj grani. ESR = 0.1.
Nisam siguran hoće li takav biti i jedan Ničikon u bilo kojem japancu iz tog vremena
Da, i to u svih pet komada koje sam namijenio srediti.
Jednog dodatnog sam, na žalost, rasturio prije nekog vremena jer je kutija bila dosta loša.
Još jednog sam prije 4-5 godina već sredio za kolekciju:






Za razliku od ovog, svi "novi" imaju crne gumbe.

Dakklem, nakupilo se još pet komada tih uređaja i nekako mi je žao da ih se škartira bez veze.
Možda mogu još poslužiti u kakvoj klijeti ili vikendici
Srećom, svi su ispravni i potrebno je vrlo malo kozmetike uz preventivnu zamjenu par elektrolita.
Prednje ploče su OK, jedino će trebati osvježiti poklopce, uz podrazumijevajuće temeljito čišćenje.
Ovaj tekst sam možda trebao postaviti u "zanimljive uređaje", ali ssve si mislim da nikome neće biti previše zanimljivi, ali kao predmet (moguće uzaludne i nerazumne ) restauracije barem vjerojatno

Imam pitanjce, dal ti je poznat receiver (60te, rane 70te) Ei HSTP 40, za njega imam neke sentimentalne osjećaje. Nemogu čak niti sliku pronaći nigdje, ali mi se sviđao i dizajn (klasika u engleskom stilu tog vremena, iako nema veze s englezima). Imao je kakvih 20W po kanalu (2N3055, čini mi se) i volio se kvariti. Ipak, prvi iole ozbiljan uređaj s kojim sam se susreo, u kombinaciji sa Thorensom 160 i nekakvim ITT zvučnicima. Naslušao sam se Zg III programa u to vrijeme, čak je i D. Dragović vodio odličnu emisiju ozbiljne glazbe....
Pa ako naletiš negdje na njega, sjeti me se....

Jel' ovaj?

Ne, Oznaka je HSTP, crna prednjica, komplet staklo. Drveno kućište,,,, drugačije izgleda. Potražit ću neku sličnu sliku.

I mislim da je imao samo FM, ništa drugi kanali.

Prodavali su se i Njemackoj, pod raznim imenima, npr. Visonik. Trafo je odlican, C jezgra. Sto se sklopova tice, japanci su tu bili u maloj prednosti ali Unitra je imala verziju tuner i pojacalo u ovom sustavu, tuner je imao Sanyo chip za indikaciju frekvencije
Mislim da je problematika usporedbe u to doba vise bila YU carina i porez radi cega je sve kostalo 3x stvarne cijene vani. Da se moglo nabaviti japanca a realnu cijenu, ove Unitre ne bi imale sto traziti.

To se ubrzo i dogodilo, ali "zasluga" je u boljem marketingu i pažljivo (i vrlo agresivno) stvorenoj paradigmi superiornosti japanskih prozvoda.
Japanci su taj početni "šmir" dobro iskoristili i zagospodarili scenom, pri čemu se nisu opustili nego su se opasno bacili na razvoj elektronike.
Prisjetimo se samo zvučnih i mističnih naziva primijenjenih "novih" sklopova i filozofije.
No, to je danas sve lanjski snijeg
Ja sam samo htio naglasiti da su U TO DOBA (nama smiješni) poljaci, a kamo li nijemci i švicarci radili barem jednako dobre stvari.
Shebala ih je tek tvrdoglavost u pokušaku održavanja (skuplje) kvalitete mehanike i konzervativnog dizajna.

Npr. ovaj uređaj je imao bolji i napredniji tunerski dio od paralelnih (u klasi) japanaca koji su cijeli AM/FM dio zapakirali u tek jedan čip s minimumom periferije, a FM dekoderi su obično bili inferiorniji TCA4500 (korišten u ovom uređaju) koji je bio "vrh svijeta" u tom trenutku.
Japanci su ispravno zaključili da vrlo brzo dugi i srednji val neće trebati i nisu se zezali s dodatnim zavojnicama i preklopnicima koje su europljani uredno i dalje ugrađivali. Sve je to, naravno, imalo i svoju političku pozadinu ( ), ali danas drugačine na sve to gledamo.
Isto tako, ne mogu se prisjetiti da su japanci ugrađivali sklopove za memoriranje kanala, kakve su imali praktički svi evropski uređaji.

Samo pojačalo je vrlo standardno i jednake kvalitete i mogućnosti kao većina svega (pa i japanskog) u to vrijeme.
U izlazu su korišteni motorolini 2N4688/2N6490 tranzistori.
Svi poluvodiči su dobrih marki (Motorola, TFK, SGS). FM MF je UL1200 (RFT/UNITRA) ugrejdani TBA120, te A244 - AM MF isto proizveden u RFT tvornici. UKV tuner je Görlerov.

Za razliku od "socijalističkog", grubog pristupa izradi, japanci su lickali i lakirali štampane pločice, uslikavali ih iz razno raznih kuteva i sa posebnim osvjetljenjima kako bi te slike izazvale ciljano izlučivanje endorfina kod potencijalnih kupaca. To su one neobjašnjive stvari, poput, npr. inzistiranja na plavom svjetlu kod 807-ica

No, ne bih želio "veličati" ovaj uređaj, niti mi to pada na kraj pameti.
Slično bih mogao (a to često i i radim) napisati za mnoge drugie uređaje.
Pri tomu se ograđujem od uređaja izvan te klase o kojima bi se isto tako moglo koješta napisati
Jednostavno pokušavam "hladne glave" napraviti usporedbu sa uređajima tog vremena.
Budući ih imam na podosta, usporedba mi posebno problematična

Na kraju, bih napomenuo, da su svi ovi uređaji u startu bili ispravni, što ćdaje za naslutiti da su njihovi vlasnici ipak pokleknuli pred sjajem metalizirane japanske plastike proizvedene u Kini

---------------------

Vraćam se na temu.....
Kao što sam već napisao, svi uređaji su (već bili) ispravni pa se nije imalo što puno popravljati.
Osim par preventivno promijenjenih elektrolita sve je OK. Promijenjeno je i par pregorenih sijalica.
Čišćenje obavljeno i sljedeći tjedan idem do mješaone po boju za poklopce.

Ovako to otprilike izgleda. Razlika je u boji pločica pa neću svaki uređaj posebno naslikavati.

ilimzn napisao:Mislim da je problematika usporedbe u to doba vise bila YU carina i porez radi cega je sve kostalo 3x stvarne cijene vani. Da se moglo nabaviti japanca a realnu cijenu, ove Unitre ne bi imale sto traziti.

Sjecam se kada sam ja kupovao tamo davne 79-te moj prvi HiFi uredjaj, Sanyo JCX2300 preko konsignacije AC Merkur...
Znam da sam tada placao jednu sumu u Belgijskim francima plus dio u dinarima koji je iznossio 76% devizne cijene! Tu je bilo uracunat porez, carina i jos neke dadzbine. Ali jos bih nesto volio kazat, kada bi u ondasnju poslovnicu neke banke dosli sa predracunom za uplatu preko konsignacije, sluzbenici banke pa bi mrak na oci
Naima papirologija je trajala 20tak minuta najmanje, plus papira kao u prici... i naravno i to je kostalo... Bilo mi je mnogo jednostavnije kupiti HSR-a ili sto od Iskre... ali nisam, i nisam pozalio...

Taj receiver je radio bez ijedne greske puste godine, ma da mu je iti lampica otisla... nista! I onda sam ga prodao za male pare, a kupio Hitachi HA3 pojacalo, opet konsignacija ali ovaj put Emona Commerce Ljubljana

Kale021 napisao:Sjecam se kada sam ja kupovao tamo davne 79-te moj prvi HiFi uredjaj, Sanyo JCX2300 preko konsignacije AC Merkur...
Znam da sam tada placao jednu sumu u Belgijskim francima plus dio u dinarima koji je iznossio 76% devizne cijene! Tu je bilo uracunat porez, carina i jos neke dadzbine. Ali jos bih nesto volio kazat, kada bi u ondasnju poslovnicu neke banke dosli sa predracunom za uplatu preko konsignacije, sluzbenici banke pa bi mrak na oci

E da, to su bila vremena za kojima nije za zaliti (bar taj dio price)...

Kupio sam negdje u to vrijeme mali Philips FM radio velicine danasnjeg smartphonea koji je radio na dvije AAA baterijice. Bio je vrlo tanak, u sjajnoj crnoj plastici s kopcom za dzep. Danas bi takav uredjaj bio smijesan, ali onda je bio malo cudo. Nabavio sam mu bolje AKG slusalice i to je jako lijepo radilo. Platio sam dosta dinara, ali i konsignacionu vrijednost u belgijskim Francima (slican iznos kao i u dinarima), ali placanje je bilo komplicirano jer sam morao na crno kupiti marke i stavit ih na devizni racun pa su onda oni to na banci prebacivali u Franke i uplacivali na racun konsignacije. To je trajalo vise od pola sata...

A negdje u slicno vrijeme stigli u Slovenijasport ducan u Ljubljani prvi cepini marke Stubai. Ja sam u to vrijeme planinario i trebo mi je cepin za zimske uspone (to je onaj mali alpinisticki kramp za led). Ne treba ni spominjati da toga kod nas nigdje nije ni bilo. Cak i u Trstu ih se nije moglo naci, a i da je, cudno bi me gledali carinici dok prenosim "hladno oruzje" preko zapadne granice. Sljedeci put kad sam isao u Ljubljanu, uzeo sam predracun i upute za placanje. Uplatio dinarski dio. U Ljubljanskoj banci uplatio i Schilinge i zvao stalno Ljubljanu je li stigao cepin, u trgovini su imali samo jedan izlozbeni primjerak. Kad je dosao, morao sam po Ljubljani (periferiji) traziti neko carinsko skladiste da bih podigao svoj "kramp". Hebate, lakse se popeti na neki himalajski 7-tisucnjak bez cepina, nego se domoc istog krampa u bivsoj Yugi...

Ne treba sada plakati za tim vremenima
Bilo pa prošlo...
U krajnjoj liniji, svi smo tako radili.
HSR-e i Transiwate su kupovali "oni stariji"
Prvi remenjak (neki Technics ili Pioneer) sam kupio u Trstu, daleke 1977/8.
Pojačalo sam nabavio (mislim Quada) u SH, a prvi "pravi komplet" 1980 u Frankfurtu.
Bila je to Hitachi linija sa HECO zvučnicima za nekih 1500 DEM-ova.
Sve skupa je došlo na povlasticu
Taj HECO je opako radio, jedino su mu spojne žice na zavojnicu svako malo pucale. Pitajmo se zašto
Gotovo sve komponente(osim kazetofona kojega sam opako izraubao - kutiju još uvijek imam ) su još uvijek žive.

Ako ništa drugo, znali smo cijeniti to do čega smo više-manje teško ili komplicirano dolazili.
Danas više ništa ne vrijedi, jer je ili staro, ili jeftino, ili nije dobra marka, ili ne valja zato što smo to već imali, ili zato jer ne možemo imati .....

Sve je stvar afiniteta i percepcije.
Meni je svejedno jer nekakve stavove imam, isprobao sam i imao koješta, nahrpio isto tako i bez emocija mogu procijeniti neke stvari, pogotovo kada im malo uđeš pod kožu