Dvokomponentni akril lak s odgovarajućim toniranjem (mahagonij + nesjećamsevišešto ).
Fora je u lakiranju jer broj i način lakiranja, toniranja, brušenja i poliranja naprave što god želiš.
Kod radija uglavnom izbjegavam razno razne premaze i voskove jer to uglavnom nije postojano a i u originalu toga nije bilo.
Tamo negdje do prije WWII se koristio i šelak, mada manje nego se misli - dok nije bilo odgovarajućih lakova jer je bit bila u postojanosti lak, boje i (eventualno) sjaja.
Osim tog postupak šelakiranja je predug i preskup da bi se isplatio na serijama od više desetaka ili stotina tisuća komada.
Svi oni mat i oksidirani lakovi nisu bili u startu takvi već su erodirali kroz godine hladnoće, vrućine i sl., pogotovo one desetke godina koje su stajali po šupama podrumima i tavanima.
Ona "originalnost" kad se u muzejima ili slikama vidi dubomatirani i "abšisani" radio od prije WWII ne znači da su u originalu bili takvi, ali se kod značajnijih primjeraka ostavljaju takvi pa to onda daje lažan dojam da je to stvarna originalna boja.
Ovakvi (gore) preparati se ne koriste za novolakirane stvari već SAMO za osvježavanje boje ali tu leži i kvaka da to nije trajno i vrlo brzo treba sve ponavljati.
Za to su nekad služile kućne pomoćnice (one su obično teško radile i bile izrabljivane. Francuske sobarice su nešto drugo

).
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......