Sedamdesetih i početkom osamdesetih se proizvodilo jako puno gramofona budući je standard bio u rastu kao i potreba za zabavom
Nekakav hifistički trend još nije bio previše uzeo maha pogotovo jer je dostup do strane audio opreme bio relativno kompliciran mada ne i nemoguć.
Srećom su domaći proizvođači prepoznali stvar pa je u to vrijeme bilo dosta modela na tržištu, pogotovo u proizvodnji Iskre i RIZ-a.
Uglavom su to bili, s današnjeg stanovišta, "plugovi za duboko oranje ploča" ali sve je prolazilo.
Možda je fama oko grebanja ploča danas previše izražena jer je praktički svaki od tih uređaja imao mogućnost za podešavanje gazne sile a i igle, iako safirne nisu bile baš preloše pogotovo ako su se redovito mijenjale, ako se nisu preskakale pjesme pa se slučajno začuo onaj scraaaaatch....
E, sad se taj "ako" previše javljao kod korištenja. Nisu svi bili audiofili i previše puta se ploča svirala da bi ostala u mint stanju.
Zato danas i vlada takvo mišljenje kad se nabasa na izgrebane i prljave ploče iz sedamdesetih.
Jasno da tu grijeh imaju i naši proizvođači koji su tiskali ploče s izraubanim ili trećerazrednim matricama.
U konačnici, sve je to bilo dobro jer je ispunjavalo glavni cilj - zabavu.
Jedan takav, čak i u kategoriji "luksuznijih" je i ova TRAVIATA BEAT. Gramofona s tim generičkim nazivom je bilo barem desetak.
Na žalost, isprva me nisu zanimali jer nisu bili u fokusu pošto nisu imali cijevi, ali budući se "fokus" zbirke proširio na cijeli RIZ polako dovlačim i njih mada ih još dosta nedostaje.
Ovdje se radi o (za RIZ) klasičnoj kombinaciji BSR mehanizma, RIZovog pojačala i lijepe drvene kutije što se sklapalo u tada novoj tvornici u Đurđevcu.
Sve skupa čini vizualno skladnu cjelinu zvučnika i kutije.
Na žalost, nije se puno mislilo na zvuk jer su zvučne kutije otvorene a sami driveri nisu nešto posebno, iako su kao takvi primjereni za taj tip "kutije". Daleko od toga da se to nije moglo napraviti zvučno bolje ali važniji je bilo da uređaj bude lijep i kompaktan. Ionako je bilo predviđeno da se može spojiti na vanjsko pojačalo.
Zvučnica je kristalna i sve skupa ne zvuči preloše što pogotovo vrijedi ako se priključe slušalice ili pojačalo sa zvučnicima.
Postoji generalna averzija prema kristalnim zvučnicama koja je s današnjeg stanovišta opravdana ali u to vrijeme je to bilo sasvim OK.
Najveći njihov nedostatak je relativno sužen donji dio spektra i to što se s vremenom i lošijim uvjetima skladištenja kristalizirana sol raspadne i zvučnica postane neupotrebljiva.
Dobre strane su joj bile visoki izlazni napon, cijena i još jeftinije i vrlo dostupne zamjenske igle (o tomu se najmanje razmišljalo ).
Zato su se svi stari gramofoni bez ikakvog pretpojačala bez problema spajali na (sada) stare radije i proizvodili prilično dobar zvuk, čak i s današnje distance.
Ovaj moj je u izuzetno dobrom stanju pa je nakon dobrog čišćenja i tretiranja kutije zasjao svojim pravim sjajem.
Posve je ispravan.