Mislim da neće, a i praksa to pokazuje.
Nisam završio elektrotehniku, tek sam samouki amater s nešto desetaka godina aktivnog staža, ali ako ništa drugo, Ohmov zakon sam usvojio. Davno
Tek primjer, napamet bez puno računanja - zdravo seljački i bez puno stručnih izraza:
Ako imaš 2 x 300 V i EZ 80 na prvom elektrolitu ćeš dobiti cca 350V.
Budući se EZ80 zagrijava zajedno s ostalim cijevima, naponskog udara skoro pa nema, odnosno, moguće je kratkotrajno prisustvo napona od cca 400V (možda par sekundi).
Imamo dva elektrolita u seriji i potrebno ih je "strujno-naponski" izbalansirati kako ne bi na jednom napon bio veći od drugog i da u krajnjem slučaju (iz bilo kojeg mogućeg razloga) jedan ne strada.
TU se odlično može iskoristiti primjer koji je Davorin malo prije dao. Budući se kod serijskog spajanja trebaju koristiti kondenzatori jednakih karakteristika, moguće je staviti prilično velike otpore.
Međutim, karakteristike kondenzatora se u radu i s vremenom mijenjaju, pa posebno u amaterskim uvjetima kada često guramo prste u visoki napon bez pražnjenja kondenzatora (koliko god mi htjeli biti profesionalci veći od profesionalaca), nije loše imati i tzv Bleeder.
OVO DO SADA SE NE RADI O BLEEDERIMA, već otpornicima za izjednačavanje struja.
Dakle, Bleeder bi po definiciji trebao biti teret koji će isprazniti kondenzatore nakon prestanka rada ispravljača u razumnom vremenu (sa što manjim utroškom struje).
Cijevne ispravljačice nisu nikada davale struje za razbacivanje pa za svakim miliAmperom utrošenim mimo specifikacija treba žaliti.
Sada dolazimo na 47k koji su osim izjednačavanja napona dobili i ulogu bleedera.
Naravno da može biti i veći otpornik. Dean je napisao da koristi 220k (ili tako nešto). I to je OK, možda i bolje od 47k. Nekorisni utrošak struje će biti manji ali će vrijeme pražnjenja biti puno dulje.
Otpornici od 47k donekle ublažuju i mogući naponski udar jer predstavljaju minimalno ali stalno opterećenje ispravljaču u trenucima kad opterećenje ostatka uređaja još nije stabilno.
Jednostavna matematika koristeći obični Ohmov zakon koja dokazuje da će 1W otpor biti sasvim OK.
U zadanim uvjetima (300 + 300 - EZ80 - 2 x 100 uF u seriji) dobiti ćemo cca 350V
Svaki otpornik bi trebao imati svoje "naponsko radno područje" od cca 175V
Matematika kaže da će kroz njih prolaziti cca 3.7 mA
Snaga koja će se na njima razvijati je "punih" 650 mW
Dakle, ne vidim problem da ispravan 1W otpornik ne bude dovoljan.
A i praksimetar je pokazao da zagrijavanja gotovo pa nema
Takve kombinacije sam često koristio kod frankenštajnizacije starih elektrolita pa je trebalo ugraditi dva u seriju.
U međuvremenu sam nabavio neku količinu 40uF/450 V pa tih problema nema.
Jasno, da jači otpornik neće smetati
Ako se u formulu ugradi 220k otpornik, potrošak struje će biti cca 1.6 mA (dakle tek nešto duplo manji.
Potrebna snaga otpornika je cca 550 mW, dakle opet treba 1W otpornik.
Vrijeme pražnjenja će biti dosta dulje.
Stvarne vrijednosti će u praksi biti za koji sitni postotak veće ili manje.
Kada bi potrebna disipacija otpornika bila 2 ili nedajajBože 3W ( pa puta 2) onda bi nam ostalo jako malo struje za ostatak uređaja
Veličinu otpornika je dobro preračunati prema stvarnim potrebama (naponima).
Jasno da će za veće napone možda biti bolja neka druga vrijednost.
Mojih 47k je rezultiralo kao optimum pri naponima od cca 300V koji se najčešće pojavljuju u uređajima koje restauriram.
Po ovom uzorku je lako izračunati bilo koju drugu varijantu.