Postao/la davorin » Uto tra 25, 2023 6:45 pm
Uz predpostavku da imamo idealan izvor (unutrašnji otpor izvora 0 Ohma) i idealno opterećenje (bez gubitaka sa savršeno linearno karakteristikom) transformator koji bi sa 8 Ohma transformirao na uobičajenih 1000000 Ohma bi imao prijenosni omjer 1:111,8 , a na CM55 jezgri bi se za primar (8 Ohma) trebalo namotati 169 namotaja bakrene lak žice netto promjera od 0,60mm, a za sekundar 18936 namotaja bakrene lak žice netto presjeka 0,08mm sa izvodom na sredini (2x9468 namotaja) za dovod visokog napona za predpolarizaciju.
Tako veliki broj namotaja ima izuzetno velike parazitne kapacitete i traži kompliciranu raspodjelu namotaja (primarni u većem broju paralelnih sa tanjom žicom, a sekundarni sa istom žicom, ali veći broj serijski spojenih sekcija), podjelu na 2 stupa namotavanja, okretanje smijera namotavanja, a pitanje je može li tako veliki broj namotaja stati na relativno mali trafo kakav čini jezgra CM55.
Trafo je u startu proračunat za P~1W i Fmin~16Hz, ali visoki ohmski otpor (veliki otpor sekundarnog namotaja jer je jako tanka žica), veliki parazitni kapacitet i gubitci u jezgri bi zahtjevali da se rezultati korigiraju mjerenjem na namotanom probnom primjerku.
Mogla bi se uzeti i veća jezgra koja bi tražila manji broj namotaja, ali bi zbog veće duljine žice po namotaju vjerojatno Ohmski otpor bio sličan kao i rasipni kapacitet na manjoj jezgri, a gubitci u željezu veći, jedino bi se povećala raspoloživa snaga na najnižim frekvencijama što u ovom slučaju nije bitno.
Zbog velike razlike potencijala (visoki DC-napon za polariziranje membrana) bi se morali koristiti kvalitetni materijali za izolaciju, koji redovito imaju i visoke dijalektične kapacitivne konstante (Er) što redovito povećava parazitne kapacitete i gubitke.