Postao/la davorin » Uto svi 05, 2015 11:04 am
Treba uzeti u obzir da je nominalna impedancija izlaznih trafoa koji su upotrebljeni 3,5 kOhma/8 Ohma, a za optimalno prilagođenje EL34 uz postojeće napone napajanja traži nižu primarnu prilagodnu impedanciju. Trafo koji je upotrijebljen u prototipu je nominalne primarne impedancije 3 kOhma/ 4-8 Ohma, što je puno bliže optimalnoj impedanciji, iako je u samoj izvedbi lošijih karakteristika.
Spojem G2 na 50% ukupnog broja namotaja primara, karakteristika izlazne elektronke se približila triodnoj, unutrašnji otpor je samo nekoliko postotaka viši od triodnog, a optimalna primarna impedancija takvog spoja bi se kretala između ~2,6 i 2,7 kOhma. Spajanjem na trafo sa primarnom impedancijom od 3,5 kOhma, osim manje maksimalne izlazne snage, smanjeno je i učešće parnih harmonika u odnosu na neparne u ukupnoj harmonijskoj strukturi.
Naponska negativna povratna veza djeluje na smanjenje samo parnih harmonika, pa je ostatak neparnih harmonika u odnosu na parne ostao neprirodan.
Smanjenjem prilagodne impedancije izlazne elektronke sa 3,5 kOhma na eventualno ~2,6 kOhma bi se povećala izlazna snaga (i to prilično!) i povećao udio parnih harmonika u izobličenjima, a neparni bi ostali poprilici jednaki kao i sa trafom od 3,5kOhma (ili bi se čak i smanjili!). Veći udio parnih harmonika bi smanjila naponska negativna povratna veza, ali bi ukupan odnos parnih i neparnih harmonika ostao u prirodnijem odnosu.
U originalnoj konstrukciji Clausa Byritha je korišten izlazni trafo primarne impedancije od 3kOhma, kao što je i upotrebljeni trafo u prototipu, pa je i taj subjektivni osjećaj zvuka bolje "sjeo" uhu od naknadne varijante koja ima trafo od 3,5kOhma.
Ako tome nadodamo i uobičajeno "tvrd" i relativno "oštar" ton pojačala sa svim novim i neusviranim komponentama, onda je jasno zašto prototip ostavlja isprve bolji dojam od konačne varijante.
Iako se harmonijska struktura odnosa parnih i neparnih harmonika neće nakon usviravanja bitno promijeniti, "tvrdoća i oštrina" će se smanjiti, a bolji izlazni transformatori će doći više do izražaja u puno širem frekventnom spektru, linearnosti, manjim mogućnostima saturacije i svakako boljom kontrolom niskih frekvencija.