Još jedan "kostur iz ormara" - davni "projekt" pojačala za 23 cm s parom 2C39BA cijevi.
Datira negdje iz osamdesetih godina kada je 23 cm radioamaterski opseg bio IN, jer je oprema još uvijek bila vrlo skupa i teško dostupna, a želje su bile velike.
Od alata se imalo rezbarsku pilicu, Klip-Klap, turpije, pila za željezo i velike škare
Ne sjećam se više gdje sam pokupio inicijalnu ideju, ali napravilo se onako kako se tada moglo. Bez previše posrebrivanja, debelih limova i sl.
Običan bakreni lim, savijen je u dvije forme.
Jedna formira rezonantnu šupljinu, druga tijelo pojačala s ulaznim krugom, zalemljene zajedno.
Ovakav način gradnje, bez posrebrivanja i debljih limova sigurno ne doprinosi maksimalnim performansama ali funkcionira
Anoda je "vanjska", odijeljena od mase s teflonskim listom i fiksirana s najlonskim šarafima.
Te šarafe je bilo vraški teško dobaviti jer su trebali izdržati dosta visoku temperaturu.
Kondenzatore su glumili komadi fleksibilnog mesinganog lima koji su se izvana podešavali običnim M4 vijscima.
Ovaj vijak između dvije anode treba obavezno biti obavijen izolacijskim materijalom jer bi odvijač vrlo lako završio u anodama a onda slijedi kratki spoj ili strujni udar
Sve skupa je radilo dosta dobro, ali problem je bio odvođenje topline, a odgovarajuću turbinu nije baš bilo lako pronaći
Teoretski, iz takva sprava se može izvući par sto vata, ali pošto joj je pojačanje relativno malo (10-13 dB) sa pobudom od par vata i anodnim naponom od cca 800V dobilo se kakvih 50-60W.
To je na 1296 MHz bila tada monstruozna snaga. Problem je bilo nabaviti i odgovarajući kabel, releje i sl.
Vraški zanimljivo i izazovno
Ispravljač još negdje postoji, ali radio uređaj za 23 cm više nemam
Ostalo samo 3-4 kratkovalna uređaja i transverteri za 50, 144 i 432 MHz.
Danas je sve to mačji kašalj i relativno jeftina vikendaška zabava