Koliko vidim, ovo pomalo sumorno vrijeme djeluje na sve.
Neki su čangrizavi, neki nervozni, neki su se povukli u sebe....
Previše sam okupiran s puno stvari pa osim što iza 17:00 nema dućana, a subotom buvljaka (
) sve to gotovo i ne osjećam.
Budući sam ionako praktički stalno kod kuće, gotovo nesvjesno sam poslušao (u stvari, upravo slušam) dva antologijska "zatvorska" albuma.
Kupljena su u USA u kompletu prije desetak godina i nisu se "okretali" dosta dugo.
Prvi je snimka koncerta Johnny Casha u Folsom zatvoru početkom 1968. godine.
Takve stvari se prije toga baš i nisu događale ali bio je pun pogodak jer je cijeli događaj i interakcija s publikom oslobodio puno pozitivne energije.
Johnny Cash at Folsom Prison / Johnny CashGodinu dana kasnije Cash je napravio drugi takav "happening" u Sant Quentinu s istim uspjehom.
Johnny Cash at San Quentin / Johnny CashOsobno mi je ovaj drugi album živahniji i s puno više poznatijih pjesama i zanimljivijom produkcijom.
Cash mi je oduvijek bio OK i što je bivao stariji to je bivao bolji. Pogotovo oni Americana albumi koji su uglavnom izgubili "kaubojski" štih i bili "slušljivi" puno široj publici.
Podsjetnik na Johnnyja Casha (dio zbirke)
Ništa ne bacam. Sve mi treba.......