Postao/la ilimzn » Pet kol 24, 2018 5:35 pm
Filozofija kutije koja radi sa driverom je nesto sto slobodno zaboravi ma koliko se neki toga primali. Nema sto kutija raditi s bilo cime a ponajmanje s driverom, jer da nije tako ne bi mjerili na suho drivere nego drivere s kutijom koja rezonira ko zna gdje i zasto.
Sto se tice mherenja rezonancija (nota bene plural) kutije, to nije pretesko - ili kontaktni mikrofon ili cak sam driver u kutiji se iskoristi kao mikrofon, a kutija se lupi plasticnim cekicem tamo gdje se najjace cuje. Snimljeno se pusti u FFT, i tu se vide pikovi gdje kutija rezonira, ali isto tako i mikrofon (ili ono sto je upotrebljeno kao mikrofon) pa je to malo zez. Ali, kad se dampira, stavljaju upornice i sl, jako se dobro vide promjene. Sasma dovoljna oprema je zvucna kartica i kakav FFT program tipa ARTA ili sl.
Sto se tice materijala, kompoziti bolje rade od homogenih materijala - ergo, medijapan (Made In Japan, pravim imenom MDF), koji je zapravo kompozit.
Trik je isti kao i sa membranama - budicu da ne moze biti idealno kruto (sto bi znacilo u kontekstu rezonancije, beskonacno visoka rezonantna frekvencija), pokusava se rezonancija dici cim vise a sto se ne moze, prigusiti cim vise. Kod kompozitnih materijala (bilo amorfnih tipa MDF) ili slojevitih, odabiru se materijali kod kojih je koeficijent apsorpcije i refleksije, kao i brzina zvuka maksimalno razlicita. Kod uvijanja se val siri djelom po povrsini djelom iz jednog u drugi materijal, pri cemu radi konstantnog loma, transmisije i refleksije, dolazi do produzenja puta vala i tim vecom sansom da se akusticna energija pretvori u toplinu radi internog trenja kod uvijanja. Naravno da postoje krajnosti - teoretski, mogli bi kutijau napraviti od dijamanta pa da joj je rezonancija toliko visoka da je ne ozemo pobuditi audio signalom, ili od asvalta tako da joj je absorpcija prostiranja vala toliko velika da je maksimalno prigusena. No jedno je reductio ad absurdum a drugo je ono sto je prakticno. Dakle, kutije se mogu izvesti i od metala, ali se treba potruditi da se eventualni rezonantni val rasprsi, dakle to ce biti neke pjenasto/sacaste strukture ili slojeviti materijali. Korak iznad toga je shvatiti da je kutija trodimenzionalna stvar i da se valovi mogu lomiti u svim smjerovima, pa se tako ukrutama, pregradama, kosinama, pa i otvorima i zarezima neke stvari mogu rijesiti unatoc relativno laganim i tankim stranicama kutije. Ovo je pogotovo bitno kod kutija koje su malih dimenzija, gdje kod klasicnih konstrukcija volumen materijala kutije postaje znacajni postotak ukupnog vanjskog volumena, stvari tipa unutrasnji volumen raka od 6 litara i volumen medijapana od 3 litre uopce nisu rijetkost, tako da takve kutije mogu ispasti prilicno vecih gabarita i tezine od neke intuitivne procjene.