Forum audio samograditelja

Iako nisam završio ranije završeni X-amp (u nabavci sam nekih komponenti koje nedostaju za završavanje), da ne bude dosadno, odlučio sam napraviti malo pojačalo za gitaru od raspoloživog materijala, odnosno od onoga što imam u radionici.
U segmentu vrlo malih i lako prenosivih pojačala nemam ništa gotovo, a već odavno nisam ništa slično niti napravio, odluka je pala na izradu jednog pojačala za kućnu upotrebu i vježbanje, uz eventualno proširenje spajanjem na neko jače pojačalo putem "line-out" kabla u slučaju potrebe za glasnijim zvukom.
Kod izrade combo-pojačala (zvučnik i pojačalo u istoj kutiji) veličinu uglavnom odredi tip i veličina samog zvučnika, a nakon toga snaga toga zvučnika odredi i snagu samoga pojačala (ujedno i većim dijelom samu šemu).
Zvučnik za ovo pojačalo mi je poklonio dnražeK (zajedno sa još 3 slična), a on je ovalnih dimenzija (~9x16cm), snage ~5-6W, a impedancije 8 Ohma. S točno takvim zvučnicima (oznaka tipa) nisam do sada radio, ali sa zvučnicima identičnog izgleda (bili su izvađeni iz "Grundig"-TV-a) jesam i gitara je s njima zvučala odlično.
Za početak naravno treba napraviti drvenu kutiju, prednju ploču koja nosi zvučnik i ujedno isplanirati da sve pripremljene komponente stanu unutar kutije.
Kod crtanja ovalnih otvora za zvučnike postoji više metoda koje će dati rezultate uglavnom zadovoljavajuće točnosti, ali metod "preslikavanja" je nepogrešiv!
Pripremi se izrezana prednja ploča, izbuše rupe za vijke kojima će se učvrstiti zvučnik te trajno učvrste sami vijci, na "gasket", odnosno brtvu sa prednje strane zvučnika se valjkom, ili četkicom nanese neka boja koja se ne razlijeva i sporije suši, zvučnik se pažljivo montira na neizrezanu ploču bez bočnih pomicanja, kratko zategne sa maticama, matice otpuste i uklone, a nakon što se zvučnik pažljivo podigne sa ploče na njoj ostane "odštampan" ovalni crtež upravo onakav kakav treba izrezati za otvor.
Nakon Izrezivanja otvora na okviru i prednjoj ploči, sve se oboja u crnu boju da se nakon stavljanja presvlaka ne vidi drvo na mjestima gdje presvlake (tolex i speaker-cloth) nisu potpuno pokrile drvo.

Nakon sušenja nanesene boje, vanjski drveni okvir treba presvući tolex-om (ili nekim drugim materijalom kao što su umjetna koža-skaj, prirodna koža, filc, ukrasne tkanine, a ponekad i prskanjem sa debljim slojem dvoćkomponentnih plastičnih presvlaka koje se stisnu na samom drvetu), a prednju ploču sa tkaninom (ili rijetko pletenom mrežom od ratana ili palminog lista, metalnom mrežicom, ili plastičnom mrežicom napravljenom za tu svrhu) koja će zaštititi zvučnik od dodira i neće spriječiti u većoj mjeri da zvuk dopre do slušatelja.
Za lijepljenje tolex-a koristim ljepilo neostik koji istisnem iz tube (ili izlijem dio iz limene kantice kada je veće pakovanje) u staklenu teglicu u koju prije toga ulijem nitro-razređivač (tako da nitro-razređivač čini ~15-20% ukupne količine) i s kistom dobro zamiješam materijale dok ne dobijem jednoličnu smjesu. Osim što time dobijem malo rjeđe ljepilo koje je lakše razmazati na površine, sporije se i suši pa omogući rad bez potrebe za žurbom.
Prvo se namaže površina koja sporije upija materijal (u ovom slučaju je to tolex jer se radi o plastici bez podloge od krpe!) i gdje će ljepilo sporije sušiti, pa se onda namaže samo drvo.
Ljepilo treba nanijeti pažljivo u tankom i jednoličnom sloju te treba paziti da se nanese na kompletnu površinu, odnosno da niti jedan dio površine ne ostane bez ljepila.
Površine treba ostaviti da se potpuno osuše, barem tako mora izgledati na dodir prsta, a onda treba tolex ravnomjerno prislanjati i pritiskati na drvo istiskujući pri tome eventualne mjehuriće zraka, odnosno krenuti od jednog ruba prema drugome držeći tolex zategnutim i ne dozvoljavati da se površine dodirnu prije zatezanja.
Sam postupak se nameće u praksi, a teže ga je opisati riječima nego savladati u praksi.
Velike površine (kod ovoga pojačala ih nema!) nisu za početnike, a i nanošenje ljepila je bolje obaviti sa špricom nego sa četkom, ili kistom.
Na otvore za cirkulaciju zraka i hlađenje unutrašnjosti sam sa unutrašnje strane pričvrstio metalne mrežice.
Pojačalo je dimenzija 29x19x16cm.

Šasija je zapravo već određena dimenzijama kutije, a i transformatorima s kojima raspolažem.
Mrežni trafo je jedan izvađen iz rashodovanog Ei-Niš radija "Simfonija" koji ima 2 napona za grijanje, a izlazni trafo je
mali, ali vrlo dobar prilagodni trafo za 70-voltne linijske zvučne kutije kakve sam svojevremeno koristio u pojačalima sa 2xECL86 i 2xPCL86 pojačalima za gitaru.
Mrežni trafo se u izvornoj varijanti relativno puno grije, a da bih mu smanjio grijanje, uklonio sam originalne vijke za stezanje na kojima je navoj M4 i koji su direktno dodirivali L-profile s kojima je trafo bio učvršćen na šasiju i gdje je preko vijka koji je prolazio kroz lim, 2 L-profila i šasije ostvarivao 1 kratko-spojeni zavoj koji je znatno pridonosio povećanju mirne struje primara trafa i ukupnog grijanja te umjesto toga upotrijebio vijke M3 koji su izolirano prošli kroz trafo ne dodirujući niti L-profile s metalnim dijelovima (Korištenjem izolacionionih podloški kakve se koriste za izoliranje tranzistora u TO-3 kućištu).
Pojačalo je malo po dimenzijama, ali imat će 6 elektronki: ispravljačicu EZ80, 2x EL95 u protufaznom izlaznom stupnju sa fiksnim prednaponom, 6101 (6J6WA) u okretaču faze, 7543 (SQ-varijanta 6AU6) u triodnom spoju za pojačanje signala i 7543 u pentodnom spoju kao ulazni stupanj.

Na prednjoj-gornjoj ploči su mrežni prekidač, lampica indikatora uključenosti, potenciometri volumena, tona i gaina, te ulazi za instrumente veće (H) i manje (L) osjetljivosti.
Straga se nalaze mrežni i osigurač visokog napona, linijski ulaz/izlaz i izlazi za vanjske zvučnike od 4 i 8 Ohma koji isključuju unutrašnji zvučnik.
"Studio Raster" je po mojim nacrtima izradio laserom pločice sa natpisima pa se sada već može vidjeti kako će to otprilike pojačalo izgledati kada bude završeno.

Za danas samo šema malog pojačala:

još da su cijevi smd i to je to

cappucino napisao:još da su cijevi smd i to je to

Imam nešto i sub-minijaturnih elektronki koje bi se mogle promatrati u svijetu cjevnih pojačala kao analogija SMD-tranzistora u svijetu poluvodičkih pojačala.
Nezgodno je to što su sve redom sa fleksibilnim izvodima predviđenim da se zaleme za kontaktne pločice što ih čini jako nezgodnim i nepraktičnim za zamjenu i eksperimentiranje.
Kada pronađem praktičan i jeftin način da taj "problemčić" razriješim, napravit ću i jedno takvoga tipa!

Zašto ih ne zalemiti u bazu neke potrošene cijevi nakon što se ukloni ostatak te cijevi? Bilo bi malo smješno vidjeti sub minijaturu u bazi i podnožju od el 34, ali s druge strane...

Meni se čini bolje riješenje DIL podnožje....

Zmajz napisao:Meni se čini bolje riješenje DIL podnožje....

DIL podnožja traže korištenje tiskanih pločica!