Forum audio samograditelja

I u "zdravim" analognim godinama postojala je potreba za prijenosnim izvorima zvuka.
Osim relativno teških i skupih magnetofona i tranzistorskih radija, izbor nije bio velik.
Završavao je s portabl gramofonima među kojima je ovaj bio "šmekerski".
Skup onda, a danas je još cjenjeniji među sakupljačima.

Grundigov Phono Boy iz 1969. godine.

Jako lijepog dizajna, kvalitetne izrade, i solidnog zvuka.
DC motor je elektronički kontroliran tako da je brzina vrtnje vrlo stabilna u širokom rasponu potrošenosti baterija (2 x 4,5V).
Može reproducirati samo "singlice", što nije neki problem jer se zabavna i "trendy" glazba u to vrijeme prodavala gotovo isključivo u toj formi.
Tranzistorsko pojačalo isporučuje glasnih 0,8 Wata u ugrađeni zvučnik.
Proizvodio se u četiri boje: crvena, zelena, žuta i narančasta.





.

jedva iskopah par fotki, a ne bi se sjetio kako se zove "doticni" da me ubijes

mislim da je jos uvijek na zivotu kod mojih u stanu ovakav primjerak:

http://www.radiomuseum.org/r/wilco_pepito.html" target="_blank

https://www.google.hr/search?q=phono+bo ... o&tbm=isch" target="_blank

crveno-narandzasti, znam da je stari ugradio mini uticnicu za jack za 9V jer je cesta kupovina baterija bila

pogledat cu jednom kad bude prilika za prekopavanje po igrackama

a ne bi se ni sjetio kako se "zove" da nisam vidio jednog na njuskalu, pa isao pogledati... jos uvijek je tamo

Opa, mangiodisco!

E, tko je to imao onih godina, bio je faca. Sjecam se da je uvijek netko ponio bar jedan na izlete u osnovnoj skoli. I uvjek smo kuburili s baterijama...

Inace, direktan prijevod naziva je "jede ploce"...