Luxman M-05 je nekadasnja perjanica ovog proizvodjaca, 40kg tesko pojacalo u tzv. dubokoj klasi AB. Maksimalna snaga je 105W u 8 ohma, s mogucnoscu rada u mosnom spoju u kojem slucaju daje 440W u 8 ohma. Rad u klasi A je osiguran do 30-ak W, sto znaci da je pojacalo za normalni muzicki materijal prakticno uvijek u klasi A.
Pojacalo je inace predstavio Luxman prije nego je kupljen od strane Alpine, no proizvodilo se poprilicno dugo, debelo u tzv. Alpine godine Luxmana. Cinjenica da je projektirano prije nego su Alpinini racunovodje mogli imati prste u njemu je veliki plus - kasniji i manji M-02 je imao velikih problema s pregrijavanjem. No ovakva konstrukcija je inace podlozna toplinskim problemima i M-05 na zalost nije izuzetak. Stovise, ima tu i nekih dosta upitnih tehnickih rijesenja, poput relativno malih hladila i velikih ventilatora, te integracije stampanih ploca u hladilo. No o tome kasnije.
Ovo pojacalo je na zalost imalo posla s lokalnim majstorima nakon sto je doslo do kvara na jednom kanalu. Problem je sto nije raspoloziv puni service manual, samo lose skenirana shema, tako da za sada ova tema ostaje na razini istrazivacke kirurgije, s namjerom da se izvidi sto sve treba popraviti i napravi pouzdan popis zamjenskih dijelova.
Poznata luxman sampanj boja, ovaj puta na zaista ogromnom uredjaju. Tipicni VU metri za ovu seriju, uz prekidace za odabir nacina rada pojacala i VU metara:
Dual mono konstrukcija sa dva ogromna trafoa, po jedan par elektrolita za svaki kanal (33000uF po elektrolitu), i cijela elektronika pojacala integrirana u hladila:
Malo blizi pogled, na zalost pokazuje da su elektroliti uguran na milimetar, sto vec daje dobru ideju sto ocekivati kad se njihovog stanja tice - pogotovo sto su za maksimalnu temperaturu od 85 stupnjeva:
Pogled na glavne elektrolite - na prvi pogled se cini da su izboceni na vrhu, no radi se samo o plasticnoj izolacijskoj foliji. Ni njihov zivot nije bas bio lak ali se nalaze iza pregrade tako da nisu toliko izlozeni visokim temperaturama. Na svu srecu, mjerenje pokazuje kapacitete komotno iznad 33000uF i tvornicki nizak ESR - sto znaci da je u startu ustedjeno minimum 1000KN za nove, tim vise sto nisu bas sasvim standardnih dimenzija.
Na zalost, 'apoteka' i red prestaju na gornjoj strani. Ispod je inace guzva zicanih formi, no nakon sto su u njemu bili prsti servisera, nije lako zakljuciti koji kanal je popravljan, po opcoj guzvi i zicama rastegnutim po svuda:
Iako je ovo pojacalo imalo dug proizvodni vijek, broj napravljenih komada nije velik pa je dosta toga u njemu namjenjeno rucnom sastavljanju - pocevsi od zicanih formi koje su 'letece' - tj. uglavnom se drze 'same za sebe' plus par klasicnih izoliranih limenih drzaca.
Malo poblizi pogled pokazuje i sto je radjeno - na desnom kanalu su zamjenjeni izlazni tranzistori, sto znaci da je sigurno bilo i kolateralnih zrtava. :ijevi kanal - sa originalnim tranzistorima (no vidjeti kasnije!):
Popravljani desni kanal:
I tu se jos vide dodatni problemi, tipicni za servisere koji uporno zele ustediti na vremenu samo da bi napravili vise stete nego koristi - nije mu se dalo odlemljivati zicu sa konektroa (koji je, usput, prilicno dostupan i bez skidanja zadnje ploce) pa je eto prerezao zicu i poslije je nazad alemio. Ajd, barem je tu termo buzir, za utjehu:

