Radi se o traceru firme Telequipment. Ta je engleska firma svojedobno proizvodila razne mjerne uredjaje, poglavito osciloskope. No, kao i mnoge UK firme ugasila se u osamdesetima, nakon sto ju je jedno vrijeme u vlasnistvu imao Tektronix, kao svoju 'low-end' ispostavu. Iako je Telequipment imao i neke prilicno sofisticirane uredjaje, nakon kupovine Tektronix ih je koristio za proizvodnju osciloskopa i sl, nizeg cjenovnog razreda, instrumente koje si mogu priustiti RTV i ini serviseri. Unutar te game je i CT 71, kojeg je vjerojatno napravljeno najmanje s obzirom da nije bas bio jeftin u odnosu na druge uredjaje u gami, no unatoc tome za red velicine jeftiniji od tadasnjih Tek tracera. Jednim dijelom su Tek i Telequipment koristili iste dijelove, uglavnom kozmetike - tko poznaje Tektronix, prepoznat ce klascne Tektronix gumbe iz 70-ih pa do pojave digitalnih osciloskopa.
Ovaj primjerak ima nekoliko problema koje treba rijesiti prije nego se moze rabiti kako treba. Za pocetak, promjena kondenzatora. Telequipment je bio 'poznat' (citaj: notoran) po tome da su rabili kondenzatore s maksimalnim naponom 63V na 60V (ne karikiram!). Ovdje ih je par vec mijenjano, ali zapravo treba ih promijeniti sve. Postoji i ponesto mjesta za sitna ali bitna unapredjenja - od promjene dioda u brze, do dodavanje zener dioda za stabilizaciju odredjenih napona napajanja, jer inace instrument ima konstantan drift - stalno treba korigirati malo polozaj slike na ekranu i sl. Na 3 mjesta u shemi se koriste osiguraci, pri cemu su dva narocito nezgodna jer je moguce ubiti osigurac u normalnom radu, a doci do njih (osim samog problema imati ih kad ti trebaju) je prilicno tesko. Umjesto njih bit ce stavljeni tzv. soft-fuse elementi, poznati i pod imenom polyswitch. Radi se o elementu srodnom varistoru, koji iznad odredjene struje naglo postaje nevodljiv i ostaje takav dok se ne prekine napon preko njega. Dakle - samopopravljajuci osigurac. Osim svega toga ide i kompletna kalibracija.
Uredjaj je inace za red velicine jednostavniji od npr. Tek tracera, i radi s puno manjim snagama (do 10W) ali je usprkos tome vrlo upotrebljiv.
Na gornjoj se slici vidi i suma zica, niti blizu savrseno slozenim formama u Tektronixu. No, ipak su sve zice na konektorima, i svi tranzistori na podnozjima. No, kvaliteta je daleko od Tek 'trajem za uvijek' komponenti. I kutija je jednostavna od tockasto zavarenog lima.
Na slici ispod se vidi druga strana - s najmanjim variakom kiji sam vidio - cca 15-ak VA. Vise slici na veliki potenciometar
ali radi svoj posao. Ovdje se ne vidi jos jedan bizaran nedostatak - fali jedan od zadnjih nosaca koli spajaju oklop katodne cijevi s okvirom kutije. Cijev je inace Tektronix, a nedostatak spomenutog nosaca koji je pukao i zavrsio ko zna gdje, rezultira da je cijela cijev nagnuta do mjere da je nemoguce ispraviti sliku na ekranu da ide ravno. Dakle i taj ce dio trebati raskopati i napraviti novi nosac. Ispod cijevi se vidi i trafo za mjerenje (uredjaj moze raditi s naponima do cca 1kV) i sekcije preklopnika za horizontalu s otporima za limitiranje struje. Taj je dio za razliku od Tek tracera spojen tako da je odabir mjernog napona i horizontalne osjetljivosti iskombiniran u jedinstveni preklopnik.Na ekranu je trenutno 'P-kanalna trioda', citaj P-kanalni VFET. Ovo ujedno pokazuje i jedan manji (i potencijalno rijesiv) nedostatak ovog tracera, a to je da nema inverzije osi ekrana, sto je vrlo zgodno kad se radi s P-kanalnim ili PNP elementima, tako da je porast iznosa napona i struje prema desno i gore kako smo naviknuti gledati grafove. U originalu instrument pokazuje negativne velicine struje i napona prema dolje i lijevo, sto je logicno ali ne i najpreglednije.
Za razliku od Tek tracera i opcenito osciloskopa, ekran nema skalu ugraviranu na unutrasnju stranu stakla, tako da su itekako moguci i prisutni efekti paralakse, no to se uredjaju ove cijene lako moze oprostiti. Zanimljivo je da ekran izgleda kvadratno i ima 10x10 podioka (za osciloskop je topicno 10 u x smjeru, 8 u y), no ovdje se radi o kreaticnom varanju - cijev je standardna, samo je 'prozor' na prednjoj ploci kvadratan. K tome je i stavljena pod 90 stupnjeva (tako da je iza prednje ploce visa nego sto je sira). Zgodan trik da se smanji prednja ploca a opet sacuva dovoljna povrsina ekrana.
Na slici u nastavku sam oznacio nacinna koji uredjaj iscrtava krivulje. Ovdje je sve maksimalno pojednostavljeno, nema raznih modova generiranja stepenastog signala za kontrolnu elektrodu, uvijek se radi u brzom modu. Generator stepenica je analogan (i prilicno zanimljivo rijesen) i broj stepenica se podesava potenciometrom. Uz to je prisutan i offset, koji pomice pocetni napon stepenastog signala. Ovisno o njemu i polozaju potenciometra za broj stepenica, uredjaj generira do 11 stepenica, tj. 11 krivulja. Offset ide od nula do cca iznos napona 2.5 stepenica, i uvijek u istom smjeru kao i stepenice. Stepenice se generiraju uvijek od njmanje do najvece vrijednosti, pri cemu je najmanja vrijednost ona odabrana offsetom, a najveca je fiksna, kod koje nastupa reset na prvu stepenicu.
Na slici gore sam oznacio tocku 0 gdje pocinje nulta stepenica, tj. ona s iznosom offseta. Ona traje 1/4 periode mreznog napona, i u ovom slucaju generira prvu krivulju od nule do maksimuma. Na donjem kraju krivulje se vidi tamniji (=brzi) prelaz na slijedecu krivulju, to je prelaz na slijedecu stepenicu, nakon toga se slijedeca krivulja generira u nazad, prema nuli, itd. Proces ide prema slijedecem grafu:
Na grafu je pokazano da se ulazna sinusoida ispravlja punovalno u pozitivne poluperiode, no zapravo za konkretan prikaz na ekranu su poluperiode negativne, jer radimo s P-kanalnim elementom, pa su nam potrebni negativni naponi na X osi. Slijedeca se stepenica generira svaki put kada napon ide kroz nulu ili kroz vrh sinusoide. Pri tome napon za pogon elementa koji se testira ide uvijek od nule pa do vrha sinusoide, i s tim se naponom tjera testirani element preko otpora. Napon prikazanna ekranu (x os) je zapravo napon na testiranom elementu. On moze postignuti maksimalnu vrijednost pri kojoj je zbroj napona na elementu i na serijskom otporu jednak pogonskom naponu, pa se tako serijski otpor koristi kao limiter za struju i time maksimum disipacije.
Ovakav nacin rada nije uvijek praktican, tj. nije idealan za sve elemente. VFET je zapravo i dobar primjer - krivulje se uvijek generiraju od one s najvecom strujom, jer se ta struja postize kada je kontrolni napon 0. S ovim je urdejajem nemoguce generirati npr. samo krivulje za niske struje - najniza pocetna struja je ona koja se postize s maksimalnim offsetom, a to je cca 2.5 odabranih velicina stepenice - na ovom je uredjaju to 5V.
Element tipa pentoda bi s ovakvim uredjajem bilo dosta tesko isprobati, trebalo bi napraviti poseban ispravljac za pogon G2, s strujnim limitom, ili iskljucivanjem napona tokom odredjenog vremena prije i poslije prolaska pogonskog napona kroz nulu. Zasto? Zato jer kad pogonski napon postane pre nizak, a on je ujedno i anodni napon, svu struju preuzima G2, sto moze unistiti cijev. Ovdje bi prakticnije bilo da se krivulje generiraju od maksimalnog napona anode prema minimalno, i u trenu kad se on smanji dovoljno da struja G2 predje neki limit, napon G2 se gasi cime cijev prestaje voditi uopce. Naravno, struja tada pada na nulu i od te tocke do anodnog napona nula, graf nije upotrebljiv, no to se jadno vidi na njemu - i to j eionako dio koji nas ne interesira. Ako se implementira ogranicenje struje, tada se graf proteze do anodnog napona nula, ali je poinekad jako tesko procijeniti kada je G2 usla u mod limita struje i je do koje je tocke krivulja na ekranu vjerodostojna. Radi toga sam u trhreadu o traceru u 'kucnoj radinosti' spomenuo da ako se vec za generiranje stepenica rabi mikroprocesor, mogu se ugraditi te opcije, koje su nekad itekako potrebne.
Nastojat cu u nastavku teme, kad dodje na red refresh uredjaja, u hodu objasnjavati neke detalje oko rada curve tracera opcenito, pogotovo sto je ponesto od toga jednostavnije objasniti na ovom uredjaju, koji je ipak znatno manje kompleksan od Tek-a.
